Istraživanje o dječjoj perspektivi udomiteljstva donosi uvid u dječja iskustva, ali i preporuke za poboljšanje kvalitete udomljavanja u Hrvatskoj za stručnjake, udomitelje i drugu udomljenu djecu. Sudionici provedenog kvalitativnog istraživanja bila su udomljena djeca, biološka djeca udomitelja te odrasle osobe koje su odrasle u udomiteljskim obiteljima. Jedan od zaključaka israživanja ukazuje na važnost većeg uključivanja djece u proces udomljavanja, ali i davanja veće težine najboljem interesu djeteta pri odlučivanju.
Predstojnica UNICEF-ova Ureda za Hrvatsku Lora Vidović istaknula je da je publikacija nastala kao rezultat istraživanja dječje perspektive udomiteljstva u Hrvatskoj dodavši da kao takva predstavlja jednu od najvažnijih aktivnosti UNICEF-a.
"Publikacija obuhvaća dva prva djeteta, pravo na život u obitelji i pravo na sudjelovanje, o kojem je do sada u Hrvatskoj vrlo malo govoreno", rekla je Vidović napomenuvši da je ova publikacija prva takva u Hrvatskoj, ali i široj regiji.
Zaključila je da je više računa potrebno voditi o tome kako udomiteljstvo učiniti boljim sustavom, a cjelokupno društvo jednakim za svu djecu.
Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić istaknula je nedostatak sličnih istraživanja i analiza te baza podataka o broju udomljene djece i broju onih koji djecu žele udomiti.
"Udomiteljstvo je nešto vrlo važno, a ovo ministarstvo mu želi dati veću potporu i više raditi na zaštiti tradicionalnog udomiteljstva", rekla je Opačić dodavši da je trajna edukacija slabije obrazovanih udomitelja ključna.
Kao regije s razvijenim udomiteljstvom istaknula je Slavoniju i sjeverozapadnu Hrvatsku te naglasila razvoj udomljavanja i u ostalim županijama jer je, kako je rekla, "udomiteljstvo kvalitetnije od zbrinjavanja u institucijama".
Velikim problemom smatra predrasude o udomiteljima, za koje neki smatraju da udomljavanjem dobro zarađuju. "Od naknada koje dobivaju može se samo preživjeti", rekla je Opačić zahvalivši svim udomiteljima na humanom i plemenitom poslu koji obavljaju kako bi djeci pružili potrebnu ljubav.
Voditeljica tima i urednica publikacije Antonija Žižak govoreći o rezultatima istraživanja naglasila je da su u svojim intervjuima s djecom poštivali etička načela te da je od svakog sudionika zatraženo dopuštenje za izdavanjem onoga što su izrekli napomenuvši da sudionici istraživanja dolaze iz triju hrvatskih županija, Koprivničko-križevačke, Osječko-baranjske i Primorsko-goranske, koje se razlikuju razvijenošću udomiteljstva za djecu.
S djecom se, rekla je, u intervjuima razgovaralo o njihovim iskustvima i doživljajima udomiteljstva, izdvajanja iz biološke obitelji, perspektivi djece o njihovoj biološkoj obitelji te njihovim preporukama za razvoj udomiteljstva.
Kako je istaknula Žižak, sudionici su u poboljšanju kvalitete udomiteljstva izdvojili višu razinu kontrole i češće provjere udomitelja, pitati djecu za mišljenja i osjećaje, uvažavati njihove prijedloge, preuzeti odgovornost za djecu koju se smješta u udomiteljske obitelji te pružiti pomoć djeci prilikom odlaska iz udomiteljske obitelji.
Autorice publikacije su Antonija Žižak, Nivex Koller-Trbović, Ivana Jeđud Borić, Ivana Maurović, Anja Mirosavljević i Gabrijela Ratkajec Gašević s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istraživanje i izradu publikacije financirao je Ured UNICEF-a za Hrvatsku zahvaljujući donacijama građana i tvrtki akciji "Svako dijete treba obitelj".