Chang u članku objavljenom u posljednjem broju časopisa ispravlja svoje predviđanje da će kineska komunistička partija izgubiti vlast 2011. predviđajući tek odgodu promjena u Kini. Kina je, ovakva kakva je sada, uspjela preživjeti tako što nije ispoštovala sve svoje obveze preuzete pristupanjem Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, napominje Chang a stalan gospodarski rast dug tri desetljeća tumači politikama "reforme i otvaranja" Denga Xiaopinga, činjenicom da se Dengovo razdoblje podudarilo s krajem Hladnog rata te paralelnim demografskim rastom kineske radne snage.
No kinesko dobro doba završava jer posljednjih godina "uvjeti koji su ga stvorili nestaju ili će uskoro nestati", smatra Chang. Komunistčka partija je "okrenula leđa Dengovim naprednim politikama", ocjenjuje Chang, i provodi renacionalizaciju gospodarstva sužavajući prostor inozemnih ulaganja.
Zatim je 2008. slomom svjetskih tržišta prekinut globalni gospodarski rast a Kina je je jedna od najovisnijih zemalja o međunarodnoj trgovini, te bi, primjerice, smatra Chang, mogla biti i najveća žrtva krize u eurozoni.
Naposlijetku, Kina, koja je u razdoblju reformi imala jedan od najboljih demografskih profila u svijetu uskoro će imati jedan od najgorih, nastavlja Chang, što se već odražava u povećanju plaća što će na kraju kineske tvornice učiniti nekonkurentnim. Istovremeno ekonomski indikatori od jeseni ukazuju na zaustavljanje, pa i smanjenje gospodarstva, dok se od rujna kineske devizne pričuve smanjuju od rujna.
"Kao rezultat toga svjedočit ćemo ili slomu ili, vjerojatnije, višedestljetnom opadanju kao u Japanu", zaključuje Chang. "Politolozi, koji vole uvoditi red u neobjašnjivo, kažu da je za pad režima potrebno nekoliko čimbenika i da Kini nedostaju dva najvažnije: podijeljena vlada i snažna oporba", piše Chang.
Komunistička partija počinje višegodišnju tranziciju te je "loše pripremljena za probleme s kojima se suočava", napominje Chang, a u partiji se već vide podjele dok spori odgovori čelništva poslednjih mjeseci ukazuju da procesi donošenja odluka u Pekingu slabe.
Glede oporbe Chang ukazuje da je SSSR pao i bez snažne oporbe. Nedavnao je u Wukanu u provinciji Guangdong došlo do "otvorene pobune" a pretjerana reakcija Pekinga na prodemokratske prosvjede prošlog proljeća pokazuje da Kina nije imuna na trend narodnih ustanaka poput onih na Bliskom istoku i sjeveru Afrike, drži Chang.
"Ne tako davno, sve je mandarinima u Pekingu išlo na ruku. Sad više ništa. Da, moje je predviđanje bilo pogrešno. Umjesto u 2011. moćna kineska komunistička partija past će u 2012. godini. Možete se kladiti u to", zaključuje Chang svoju analizu.