Ostojić mjesto ministra unutarnjih poslova preuzima od Tomislava Karamarka.
U posljednjem sazivu Hrvatskog sabora bio je zastupnik SDP-a, stranke u koju se učlanio 1990. Deset godina kasnije, 2000., ispisao se zbog odlaska na policijsku dužnost u grad pod Marjanom, a po odlasku s mjesta ravnatelja policije početkom 2004. vratio se u SDP.
Na 11. Konvenciji te stranke u svibnju 2008. izabran je za člana predsjedništva.
U posljednjem sazivu sabora bio je predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, član triju odbora - za zakonodavstvo, ratne veterane i međuparlamentarnu suradnju te saborskog izaslanstva u Skupštini Zapadnoeuropske unije.
Ranko Ostojić rođen je 1962. u Splitu gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu. Obrazovao se u Norveškoj i SAD-u.
Bio je splitski gradski vijećnik od 1990. do 1992.
Kao zaposlenik Međunarodnoga crvenog križa 1996. i 1997. radio je na kninskom području, a od 1997. do 2000. kao načelnik upravnog odjela za gospodarenja resursima grada Splita. Nakon toga preuzima dužnost načelnika splitske policijske uprave, a 2001. imenovan je ravnateljem policije. Tu dužnost obnaša do siječnja 2004.
Od 2005. do početka kolovoza 2007. bio je član uprave "Slobodne Dalmacije", a potom direktor investicija i izgradnje kompleksa tog splitskog dnevnika u Dugopolju.
Dragovoljac je Domovinskog rata i nositelj Spomenice.
U životopisu koji je objavio prije dvije godine kao kandidat za splitskog gradonačelnika Ostojić je naveo da je već kao srednjoškolac počeo raditi, uglavnom fizičke poslove, a da mu je prvi ozbiljniji posao bio u splitskom ACY-ju gdje je 1988. radio kao prodavač. Tada je zaradio i za prvog "stojadina". Nakon povratka s ratišta otvorio je malu prodavaonicu, no 1995. su mu, kaže, ukrali tri tone bakalara te je morao zatvoriti prodavaonicu. Nakon toga je neko vrijeme bio nezaposlen, a onda kao zaposlenik Crvenog križa odlazi u Knin.
Dugogodišnji je član Saveza izviđača Hrvatske, bavi se vaterpolom i skijanjem. Aktivno govori engleski i norveški jezik.
Oženjen je i sa suprugom Anom, profesoricom matematike, ima dva sina, Bruna i Lovru.
Najdraža knjiga mu je "Na zapadu ništa novo" njemačkog pisca Ericha Marije Remarquea, a filmovi "Forrest gump", "Ničija zemlja", "Ta divna splitska noć" i "Maratonci trče počasni krug". Štovatelj je i djela Quentina Tarantina, a od glazbenika cijeni Vangelisa, Leonarda Cohena, Daleku obalu te bendove izrasle u vrijeme "novog vala" - Film, Haustore i Idole.