To su gigantska skulptura hrvatskoga Apoksiomena premereženog zrcalima, instalacija s metalnim zvučnim cijevima čija, ambijentalna slikarska instalacija nastala izlijevanjem boja iz bačvi i naposlijetku instalacija od 36 tisuća plastičnih jaja po kojima se može hodati.
U sastavu izložbe je i kiparska instalacija "Na rubu" - drvena lutka čovjeka na paraboličnoj metalnoj šipci u vidu kiparske intervencije na fasadi dvorišne zgrade Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu koja se otvara u subotu 12. studenog.
Uz Antu Rašića autori izložbe su ravnatelj Paviljona Radovan Vuković i povjesničar umjetnosti Željko Marcijuš.
Središnja antička skulptura hrvatskog Apoksiomena, devetmetarske visine od stiropora koju je izradio kipar Miljenko Sekulić, a koju Vuković naziva "Historicističkim kabinetom čuda", prekrivena je s tri stotine mobilnih zrcala te grafičkim print-intervencijama s otisnutim izvornim geometrijskim crtežom / ornamentom na centralnom podu interijera. Umjetnik je, dodao je Vuković, poigravajući se pojmovima 'kič estetike' i 'estetike reprezentativnosti' u odnosu na klasične skulputre i povijesne arhitekture, inscenacijom prividno organiziranog kaosa zrcalnih refleksija ponudio stalnu mijenu ambijentalnih i kinetičkih svojstava skulpture.
Po Vukovićevim riječima kinetička komponenta uklopljena je i u Ovalnu skulpturu koja je sačinjena od pedeset ukrštenih metalnih cijevi montiranih na bijeloj podlozi metalne zidne konstrukcije, koji svojim dimenzionalnim spletom ekspresivnih linearnih struktura poput Šutejeva 'bombardiranja očnog živca' stvaraju fascinantno polje vizualno-plastičnih senzacija.
Posve drukčiji, analitički princip gradnje umjetnik primjenjuje u izvedbi kiparske instalacije "Ja-ja" sastavljene od 36 tisuća plastičnih jaja montirnih u gustim rasterima podne kompozicije primarne geometrijske skulpture. Tom dionicom, ističe Vuković autor je otvorio prostor za programiranu luminoscentnu igru s naizmjeničinim svjetlosnim efektima.
Tematski okvir i okosnicu cijeloga projekta definitivno čini rad "Umjetnost je lijepa", slikarska ambijentalna intervencija in situ. Vuković to naziva manifestnim činom razlijevanja iz limenih bačvi žitke smjese tvari i pigmenta pod geslom 'nemogućnost slike mogućnost je ambijenta'. Tim dijelom izložbe napominje Vuković, Rašić se poigrava idejom slike kao jedinstvenog događaja, ne dovodeći u sumnju sam proces nastanka umjetničkoga djela kao slikarskog ambijenta.
Željko Marcijuš istaknuo je kako se kroz ovo kompleksno djelo potvrđuje da je bit umjetnosti od antike do danas osjećaj čuđenja, ljepote, bjeline, vizualnog, o čovjeku kao sitnoj činjenici u svemiru.