Istaknuto je to na okruglom stolu u organizaciji Udruge otpremnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), na kojem su, uz otpremnike, sudjelovali i predstavnici prijevoznika, Carinske uprave, Hrvatske gospodarske komore i drugih institucija povezanih s otpremničkom djelatnošću.
Otpremnici tvrde da prilikom utvrđivanja odgovornosti za kašnjenje ili neisporuku robe u odredišnu carinarnicu prilikom provoza, nadležna tijeka redovno na prvo mjesto stavljaju otpremnika, a tek potom prijevoznika i primatelja robe, pa su najodgovorniji oni koji na uredno okončanje postupka ne mogu utjecati.
To je stoga, slažu se otpremnici, jer otpremnik jedini prilikom carinjenja robe, polaže novčanu garanciju, pa je od njega najlakše naplatiti prekršajnu kaznu.
Zbog aktiviranja tih garancija, zabilježeno je čak jedno samoubojstvo otpremnika, jedna tvrtka ostala je bez poslovne zgrade, a jedna je otišla u stečaj, čulo se na skupu.
Otpremnici smatraju da izmjene Carinskog zakona trebaju ići u smjeru oslobađanja isključive odgovornosti otpremnika i njegovih radnika, te da tu odgovornost treba raspodijeliti na sve sudionike u procesu provoza robe, a to su uz otpremnike prijevoznik i primatelj robe.
Bosiljka Horvat iz Udruženja međunarodne špedicije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori dodaje da je bitno utvrditi do kojeg iznosa otpremnik može garantirati za robu s obzirom na iznos kapitala s kojim raspolaže.
Zlata Tomašević iz Carinske uprave, pak, kaže da je domaća regulativa u području otpremništva gotovo u postupnosti usklađena s propisima Europske unije.
Godišnje se, navela je, izda oko dva milijuna deklaracija za provoz, pri čemu najveći broj pošiljaka završi uredno na predviđenim odredištima. Ako se dogodi da roba ne stigne na odredište ili tamo kasni, aktivira se garancija koja je predviđena za takve slučajeve. Budući da je otpremnik ovlašteni zastupnik vlasnika robe, kaže Zlata Tomašević, on mora podmiriti troškove garancije, ako provedeni postupak pokaže njegovu odgovornost.