"Vijeće je odlučilo smanjiti opseg optužnice", objavio je predsjednik Vijeća Alphons Orie na statusnoj konferenciji u Haagu, objašnjavajući kako Šešelj neće odgovarati za djela počinjena u zapadnoj Slavoniji i više gradova u BiH uključivši Brčko, Bijeljinu i Bosanski Šamac.
Raspravno vijeće u rujnu je pozvalo tužiteljstvo da smanji opseg predmeta za trećinu.
Suđenje Šešelju bilo je zakazano za 2. studenoga, ali je početak odgođen zbog toga što je Žalbeno vijeće Haškog suda neposredno prije zakazanog datuma izmijenilo odluku prvostupanjskog vijeća o nametanju branitelja i optuženom vratilo pravo da se brani sam. Šešelj je u pritvoru ICTY-a od dobrovoljne predaje 24. veljače 2004. godine.
Haški sud 2003. optužio je vođu Srpske radikalne stranke za progon i zločine počinjene tijekom rata na području Hrvatske i BiH, ali i za etničko čišćenje Hrvata s područja Vojvodine. Zločini su, prema navodima optužnice, počinjeni u sklopu udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i pripajanje trećine Hrvatske i velikog dijela BiH tzv. 'velikoj Srbiji'. Ideju 'velike Srbije' u granicama Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima sam Šešelj.
Vođa srpskih radikala, po optužnici, sudjelovao je u formiranju srpskih dobrovoljačkih postrojbi, poznatih kao "Šešeljevci" ili "Četnici", a koje je poticao da haraju i čine zločine u Hrvatskoj i BiH.
Tereti ga se za progon i ubojstva u Vukovaru uključivši pokolj na Ovčari 255 odvedenih iz bolnice te za "govor mržnje" u Vukovaru u studenom 1991.
Po optužnici sudjelovao je u ratnoj propagandi i poticao mržnju prema nesrpskom stanovništvu, pozivajući u govorima i na izgon i prijetnje Hrvatima iz dijelova Vojvodine čime je potaknuo kampanju progona vojvođanskih Hrvata.
Šešelj je 6. svibnja 1992. u govoru u vojvođanskom mjestu Hrtkovci pozvao na izgon Hrvata, čitajući popis imena onih Hrvata koji su po njemu trebali otići za Hrvatsku.
Nakon njegova govora, kaže se u optužnici, u Hrtkovcima je započela kampanja etničkog čišćenja Hrvata i tijekom slijedeća tri mjeseca mnogi su ne-Srbi zlostavljani i prisiljeni prijetnjama na odlazak iz Vojvodine, a njihove domove pljačkali su i naseljavali Srbi.