Ocijenio je kako je ta odluka rimskog Ustavnog suda važna jer otvara put za naplatu i ostalih tražbina štediša Ljubljanske banke iz Hrvatske i BiH iz imovine Nove ljubljanske banke u Italiji, odnosno da odluka omogućuje da talijanski sudovi rješavaju zahtjeve štediša Ljubljanske banke.
Po Vukasovićevim riječima pet je presuda na tršćanskom sudu bilo izrečeno u korist štediša, četiriju hrvatskih i jednoga njemačkog državljanina. No Viši je sud u Trstu, utvrdivši da su opravdane njihove tražbine od oko 500.000 eura, bio odredio da štediše moraju sami naplatiti svoje tražbine iz imovine Ljubljanske banke izvan Italije.
Odlukom Ustavnog suda otvoren je put da prvih pet štediša, a onda i ostali, naplate svoje tražbine ovrhom imovine podružnice Nove Ljubljanske banke u Trstu koja, po Vukasovićevoj procjeni, vrijedi oko 200 milijuna eura.
Vukasović je dodao da zgrade u kojima je Ljubljanska banka poslovala u Hrvatskoj, primjerice u Rijeci, nisu "dohvatljive" štedišama, pa zato svoje tražbine pokušavaju naplatiti u Italiji.
Govoreći o dugu skupini od 715 štediša koje on zastupa, rekao je da je sljedeće ročište u tom postupku 17. siječnja 2007. na Općinskom sudu u Trstu. Ta skupina štediša potražuje od Ljubljanske banke oko osam milijuna eura štednje, a s kamatama oko 15 milijuna eura.