Istraturist je, kako se navodi, dobio obavijest da je Okružni sud u Ljubljani u ponovljenom postupku 20. lipnja ove godine donio prvostupanjsku presudu kojom je Istraturist dužan Novoj Lubljanskoj banci platiti 47,73 milijuna tolara (oko 1,47 milijuna kuna) glavnog duga, uvećano za zatezne kamate, te je utvrdio da ne postoji potraživanje Istraturista prema Novoj Lubljanskoj banci u iznosu od 31 milijun njemačkih maraka.
Istraturist najavljuje da će na tu prvostupanjsku presudu u zakonskom roku uložiti žalbu. "Unatoč nepovoljnoj odluci Okružnog suda u Ljubljani Istraturist je uvjeren u pozitivan konačan ishod sudskog postupka", navodi se u obavijesti.
Iz Istraturista također kažu kako se "opravdano očekivalo da će sud u Ljubljani provesti postupak i donijeti odluku lišenu izvanpravnih utjecaja sukladno uputama drugostupanjskog suda, koji je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje". Pritom podsjećaju i na presudu Vrhovnog suda Slovenije (u drugom sudskom postupku koji se vodi po u bitnome istoj osnovi) iz prosinca 2004. kojom je "usvojena revizija Istraturista izjavljena protiv drugostupanjske (pravomoćne) odluke Višeg suda u Ljubljani od 19. prosinca 2002. godine i predmet vraćen na prvostupanjsko odlučivanje".
Riječ je o oko 31 milijun njemačkih maraka tzv. stare devizne štednje, koju su hrvatski građani 1992. prenijeli na Zagrebačku banku, nakon što im je Ljubljanska banka uskratila isplatu. Većina tako prenesenih potraživanja građana, u skladu s tadašnjim propisima prenesena je Republici Hrvatskoj, koja je taj javni dug onda isplaćivala na teret državnog proračuna RH.
Za razliku od toga, Zagrebačka banka je, temeljem ugovora s Ministarstvom financija, zadržala 31 milijun DEM kao vlastiti devizni dug i isplaćivala ga građanima iz vlastitih sredstava.
Na taj je način Zagrebačka banka zadržala i 31 milijun DEM potraživanja prema stvarnom dužniku - Ljubljanskoj banci, te ga prenijela Istraturistu, kako bi tim potraživanjem mogao prebiti svoje tadašnje dugovanje prema Ljubljanskoj banci.
Cijela je transakcija, kako se navodi, imala za cilj i smanjenje inozemnog zaduženja i barem djelomično otklanjanje nastanka hrvatskog javnog duga s osnova prenesene stare devizne štednje", navodi se u priopćenju Istraturista.
"Međutim, slijedom kasnijih poznatih događaja na slovenskoj strani i osnivanja Nove Ljubljanske banke, koja je preuzela samo prava ali ne i obveze 'stare' Ljubljanske banke, slovenska je strana osporila Istraturistu i njegovo pravo na prebijanje potraživanja", podsjećaju u Istraturistu.
Nova ljubljanska banka tužila je Istraturist 1994. godine te je 2000. dobila spor na ljubljanskom Okružnom sudu, na što se hrvatska strana žalila.
Istraturist je početkom 2004. pred slovenskim Vrhovnim sudom pokrenuo postupak revizije drugostupanjske presude Višeg trgovačkog suda u Ljubljani koja je donesena u korist Nove ljubljanske banke u predmetu protiv Istraturista.
Uz taj izvanredni pravni lijek, Istraturist je protiv iste odluke podnio i zahtjev za obnovu postupka ljubljanskom Okružnom sudu kao prvostupanjskom u ovom predmetu te zahtjev za zaštitu zakonitosti.