Vijence podno spomen-obilježja položila su i svijeće zapalila izaslanstva grada Iloka, Vukovarsko-srijemske županije te stradalničkih i braniteljskih udruga.
Polaganju vijenaca i paljenju svijeća prethodila je kolona sjećanja u kojoj su sudionici obilježavanja 15. godišnjice progonstva Iločana prošli od središta grada do spomenika "Svjetlost dolazi" koji se nalazi na izlazu iz Iloka, uz gradsku obilaznicu.
Nakon niza pregovora s bivšom JNA, koja je nekoliko dana ranije okupirala okolna iločka mjesta Bapsku, Šarengrad i Mohovo, Ilok je 17. listopada 1991. napustilo oko 8000 Iločana i stanovnika okolnih mjesta koji su se pred srpskom agresijom sklonili u Ilok.
Gradskom obilaznicom preko predjela Principovac, kolona Iločana, u pratnji promatrača tadašnje Europske zajednice, uputila se u 40 kilometara udaljeni Lipovac na županjskom području u koji je prvi dio kolone stigao u večernjim satima. U Iloku je iz kolone izdvojeno 17 civila koji su zatim odvedeni u srpske koncentracijske logore, a većina ih je razmijenjena u prosincu iste godine.
U Iloku su ostali tek malobrojni stanovnici, većinom starije životne dobi, uz koje je ostao i fra Marko Malović koji je tijekom višegodišnje srpske okupacije hrvatskog Podunavlja bio jedini katolički svećenik na tom području.
Napuštanju Iloka prethodio je referendum građana, održan 13. listopada 1991. Na referendumsko pitanje o zajedničkom iseljavanju iz Iloka u slučaju ulaska pripadnika bivše JNA u grad, izjasnilo se 73 posto građana. Na drugo referendumsko pitanje o predaji oružja i potpisivanju sporazuma s JNA, protiv se izjasnilo 71 posto građana.
Kada je iz Iloka izašla kolona prognanika, u grad su ušli pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi, a u godinama koje su uslijedile pod okupacijom Ilok je naseljavan srpskim stanovništvom s područja zapadne Slavonije, Srbije i BiH.
Tijekom procesa mirne reintegracije Ilok je vraćen u ustavno-pravni poredak RH, a do danas se u svoje domove vratila većina stanovništva prognana s iločkog područja 1991.