Čak polovicu osmočlane istraživačke grupe koja je došla do tog iznimnog otkrića čine hrvatski znanstvenici: prva autorica članka, dr. Ksenija Zahradka, te dr. Mirjana Petranović znanstvenice su zagrebačkog Instituta 'Ruđer Bošković, dok su dipl. ing. Dea Slade i voditelj cijele grupe, prof. dr. Miroslav Radman, istraživači na francuskom Sveučilištu Paris-Descartes, dodaje se u priopćenju.
Otkrivena prije 50 godina, bakterija Deinocccus radiodurans prilagođena je ekstremnim životnim uvjetima. Ona može preživjeti u pustinjskom pijesku ili na kamenim površinama izloženim jarkom suncu gdje zbog ekstremne dehidracije i djelovanja ultraljubičastog zračenja ne može opstati niti jedan drugi organizam. Također, ta bakterija može izdržati zračenja i do 5.000 puta veća od onih koja su smrtonosna za ljude.
Svojim istraživanjem dr. Zahradka, dr. Radman i njihovi kolege pojasnili su molekularni mehanizam staničkog 'samo-popravljanja' koji bakteriji Deinocccus radiodurans omogućava 'preživjeti smrt'. Naime, ekstremna zračenja i dehidracija rastrgaju DNK svake stanice u mnoštvo komadića, što u pravilu za veliku većinu stanica znači smrt. No bakterija Deinocccus radiodurans evolucijom je razvila sposobnost 'krpanja' cjelokupne vlastite rastrgane DNK u ispravnom redoslijedu, mehanizam koje je do sada bio znanstvena zagonetka.
Rad dr. Radmana i njegove grupe na ovoj temi traje već nekoliko godina, a članak u kojemu će njihovi rezultati biti objavljeni izaći će 5. listopada ove godine u uglednom svjetskom znanstvenom časopisu 'Nature', stoji na kraju priopćenja iz Instituta Ruđer Bošković.