Umjesto toga nova supstancija veže se i zauzima receptore na koje se inače veže toksin antraksa te tako onemogućuje djelovanje samog otrova.
Nova supstancija dizajnirana je tako da se veže na više mjesta u receptoru, što joj omogućuje veliku sposobnost vezanja, a onemogućuje toksinu antraksa da preuzme njezino mjesto u receptoru. Ono što je vrlo važno je da bi ovaj pristup mogao biti učinkovit i protiv sojeva antraksa koji su već razvili otpornost na antibiotike. Taj novi pristup liječenju mogao bi se pokazati djelotvornim i protiv svih ostalih mikroba, što je posebno važno kod danas neizlječivih bolesti, poput primjerice AIDS-a.
Poznato je da bakterije i virusi razvijaju otpornost na lijekova na mnoge načine te će prije ili kasnije razviti otpornost na svaki novi antibiotik i antivirotik koji izađe na tržište. No, receptori u organizmu se ne mijenjaju pa bi taj pristup mogao dovesti do trajnog rješenja za mnoge zarazne bolesti.
Nova supstancija zasad je ispitana samo u laboratoriju i na štakorima na kojima nisu primijećene nikakve nuspojave. Spomenuta bi supstancija bila osobito korisna kod inhalacijskog antraksa kod kojega je smrtnost 75 posto, čak i kod uporabe antibiotika.