U Deklaraciji o osudi komunističkih zločina ističe se da pad totalitarnih komunističkih režima nisu uvijek pratile istrage zločina koje su ti režimi počinili, počinitelji nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, što za posljedicu ima vrlo nisku svijest javnosti o zločinima koje su ti režimi počinili.
Sabor je uvjeren da su znanje i svijest ljudi o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti, navodi se u Deklaraciji.
Ističe se da osuda zločina totalitaritarnog komunizma koje sadrži Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe obvezuje i Sabor na osudu svakoga i svih zločina koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni nad građanima Hrvatske i Hrvatima u zemlji i svijetu.
Sabor smatra da upravo on treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma, a da se sustavnim istraživanjem povijesti tih zločina trebaju baviti znanstvene i pravosudne institucije.
Akcija Oluja bila je pobjednička i odlučujuća, a ta se vojno-redarstvena akcija mora shvatiti i kao međunarodna saveznička ratna operacija, ističe se u Deklaraciji o Oluji.
Svrha i istinski cilj Oluje bili su oslobađanje okupiranog hrvatskog teritorija, akcija je pripremljena i provedena uz poštivanje svih odredbi međunarodnoga ratnog, humanitarnog i civilnog prava i poštivanje svih međunarodno prihvaćenih obveza.
Oluja je bila tzv. odlučujuća bitka, ne samo za rat u Hrvatskoj, već i za završetak rata u BiH.
Obveza je Sabora, hrvatske stručne javnosti, znanstvenih i obrazovnih ustanova i medija da tu akciju pretvore u bitku koja se ne smije i neće zaboraviti, stoji u Deklaraciji.
Njegovanje sjećanja na Oluju nužni su nama i našim susjedima, kako se ratovi ne bi ponovno vratili na naše prostore i kako bi bio ostvaren ideal svih nas: da Oluja bude u povijesti zabilježena i zapamćena, ne samo kao pobjednička i odlučujuća, već i kao "posljednja hrvatska bitka", stoji, uz ostalo, u Deklaraciji.