U "Sabranim romanima" objavljena su četiri romana - "Hologrami straha", "Mramorna koža", "Božanska glad" i "Kao da me nema", a u "Sabranim esejima" pet knjiga - "Smrtni grijesi feminizma", "Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali", "Balkan ekspres", "Kafe Europa" i "Oni ne bi ni mrava zgazili".
Knjiga "Tijelo njenog tijela: priče o dobroti" obuhvaća iskustva američkih donora bubrega, a autorica ju je napisala nakon što joj je 2004. presađen bubreg od sasvim nepoznate darivateljice.
Velimir Visković je istaknuo da se ona još od "Holograma straha" (1987.), uz Irenu Vrkljan i Dubravku Ugrešić, pojavila kao literarna predvodnica iznimno jakog ženskog pisma u to doba.
Istaknuo je njezin feministički angažman u esejima, koji, rekao je, nije bio iz čisto literarnih pobuda već i konkretnih životnih razloga.
Kazao je da je "pisala o nacionalizmima, uključivši i hrvatski, zbog čega su je, kao i njezine kolegice koje su imale hrabrosti govoriti o onome što se događalo, nazivali vješticom".
Irena Vrkljan je ocijenila da je u djelima Slavenke Drakulić najzanimljivija "istina i nevjerojatna snaga", što do izražaja dolazi i u njezinom posljednjem romanu o tome "kako je teško primiti poklonjeni život".
Slavenka Drakulić je rekla da joj je drago što sada postoje sva njezina djela i u Hrvatskoj, jer ih se dosad moglo pronaći samo u knjižarama koja drže strana izdanja.
Drakulić živi u Stockholmu, Zagrebu, Rovinju, a od 1986. objavljuje tekstove u inozemnim novinama i časopisima.
Njezini esejistički i feljtonski zapisi govore o patrijarhalnim društvenim stereotipovima, analiziraju društvena previranja u zemljama tranzicije, a kasnije dominira tematika vezana za raspad Jugoslavije i problematiziranje ratne krivice.
Izdavač sabranih djela je zagrebačka nakladna kuća "Profil", a "Tijelo njenog tijela" Jutarnji list.