U ime Hrvatskog društva filmskih kritičara, koje dodjeljuje nagrade "Oktavijan", Tomislav Kurelec je rekao da je Škrabalo, davši inicijativu za osnivanje Dana hrvatskog filma 1992., pokazao da bez obzira na sve ratne strahote, postoji težnja za stvaralaštvom.
Kurelec je kao Škrabalove zasluge istaknuo i što je uveo "najdemokratičniji način glasovanja" na Danima (kritičari daju ocjene filmovima), što je potaknuo Društvo kritičara da obnovi svoj rad i što je bio jedan od pokretača Hrvatskog filmskog ljetopisa.
"Dvanaest filmskih portreta" je "mali hrvatski filmski panoptikum", u kojem autor donosi portrete značajnih hrvatskih filmaša, od velikana hrvatskog filma Fabijana Šovagovića, Ante Babaje i Nikole Tanhofera, preko manje eksponiranih filmskih profesija (prevoditelj Kruno Simon) do Zvonimira Berkovića i Antuna Vrdoljaka.
Škrabalov dokumentarni film "Slamarke divojke" iz 1971. o nesvakidašnjoj pojavi u naivnoj likovnoj umjetnosti gdje je glavna građa slama, a autorice su neudane žene iz bunjevačkih sela kod Subotice, bio je i zadnji film koji je Škrabalo režirao.
Po njegovim riječima, razlog tome je što se nakon nakon Hrvatskog proljeća podrazumijevalo da neće lako moći doći do idućeg filma te se počeo baviti "dugoročnijim poslom", odnosno pisanjem povijesti hrvatskoga filma.
Ivo Škrabalo (1934., Sombor) diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (kazališna režija). Radio je kao dramaturg u "Zagreb filmu" i "Jadran filmu", režirao je šest kratkometražnih filmova i pisao scenarije za dokumentarne filmove. Politikom se aktivno bavio od 1989. u HSLS-u te je dvaput bio izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru.