Suđenje Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Valentinu Čoriću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću i Berislavu Pušiću, koje bi trebalo trajati najmanje dvije godine, počelo je u preuređenoj haškoj sudnici broj III., pred prepunom galerijom.
Uvodna riječ tužitelja Kennetha Scotta potvrdila je raniju ocjenu Prlićevog branitelja Michaela Karnavasa, kako će to istodobno biti i suđenje u odsutnosti pokojnom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu i njegovoj politici podjele Bosne iz 90-ih godina.
Scott je uvodnu riječ započeo Tuđmanovim citatom iz transkripta iz Ureda predsjednika od 27. prosinca 1991. kako je ''došlo vrijeme da se hrvatski narod okupi unutar najširih mogućih granica'' i ocjenom kako Hrvatska može opstati samo ako svoje tadašnje granice proširi do granica Banovine Hrvatske iz 1939. Tuđmanove izjave Scott je sučelio sa stradanjem jedne od žrtava etničkog čišćenja u općini Stolac, nazivajući je Samira, opisujući kako su je vojnici HVO-a 4. kolovoza 1993. protjerali iz doma, zajedno s još 400 Bošnjaka.
Dokazujući kako se nije radilo o bezumnom nasilju već o promišljenom i svrhovitom postupanju u okviru navodnog ''udruženog zločinačkog pothvata'' (UZP), tužitelj je nastavio s citiranjem Tuđmanovih izjava o ''apsurdnim granicama BiH'' i transkripata njegovih razgovora s hrvatskim čelnicima iz BiH, spominjući optužene samo kada bi se našli među sugovornicima.
Primjerice citirao je razgovor od 21. rujna 1993. u kojem se lokalni dužnosnik pohvalio kako ''danas u Stocu više nema ni jednog Muslimana'', na što je Tuđman odgovorio: 'Ja to sve znam''.
Teritorijalna ambicija UZP-a bila je Banovina Hrvatska a njegovi sudionici, uz šestoricu optuženih, bili su Tuđman, te pokojni ministar obrane Gojko Šušak, general Janko Bobetko i Mate Boban, osuđeni za ratne zločine Dario Kordić, Tihomir Blaškić, Mladen Naletilić Tuta i drugi, kazao je.
Tužitelj je istaknuo dugoročni utjecaj razgovora o podjeli Bosne Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu u ožujku 1991., čiji su zaključci kasnije razrađivani na sastancima hrvatskih i srpskih čelnika iz BiH, te na usklađeost teritorijalnih ambicija.
''Tuđman je mislio da će on i Milošević reorganizirati Jugoslaviju, uključujući i podjelu BiH, bez opasnosti za Hrvatsku'', kazao je Scott.
Hrvatske teritorijalne pretenzije dokazivao je preklapanjem zemljopisnih karata BiH i Banovine Hrvatske, i etničkim kartama BiH iz 1991. s izmješanim stanovništvom.
''Opstanak BiH, i kada bi bio moguć, protivan je interesima Hrvatske i prijetnja opstojnosti hrvatskog naroda u BiH'', citirao je tužitelj jednu od Tuđmanovih ocjena.
U sudnici je prikazan i video snimak na kojem Tuđman govori kako je ''do osmanlijske invazije Bosna bila u sastavu Hrvatske''.
Tužitelj je citirao i tzv. ''presuđene činjenice'' iz drugih procesa pred ICTY-em, dokazujući teritorijalne pretenzije Tuđmana i njegove ocjene o ''razmjeni stanovništva s kojima su rješavani svi teritorijalni problemi od Drugog svjetskog rata''.
Tuđman je, po tužitelju, zagovarao razgraničenje među narodima u BiH i osnivanje regionalnih zajednica te njihovo kasnije ujedinjenje. Tim razgraničenjem Hrvati su trebali dobiti teritorije Herceg Bosne, Hrvatske posavine, Bihaćke i Cazinske krajine što bi, po Tuđmanu, ''idealno zadovoljilo hrvatske nacionalne interese ne samo sada već i ubuduće''.