Vijeće je u svojoj odluci utvrdilo da "optuženi nije sposoban izjasniti se o krivnji i pratiti suđenje, što ne prejudicira ni jedan budući kazneni postupak protiv njega u slučaju promjene stanja njegovog duševnog zdravlja".
Vladimir Kovačević bio je zapovjednik III. bataljuna Trebinjske brigade JNA, s čijih je topničkih položaja 6. prosinca 1991. razarana zaštićena povijesna jezgra Dubrovnika, što je središnja točka zajedničke optužnice ICTY-a protiv Kovačevića i njemu nadređenih generala Pavla Strugara i admirala Miodraga Jokića, pravomoćno osuđenih na osam i sedam godina zatvora.
Kovačević je uhićen 25. rujna 2003. u Srbiji, no izručenje mu je odgađano mjesec dana zbog psihičkog stanja. Po dolasku u pritvor ICTY u Schenevningenu njegovo je izjašnjavanje o krivnji zbog istih razloga u više navrata odgađano.
Nakon psihijatrijskih pretraga u kojima u sudjelovali i nizozemski specijalisti, dijagnosticirana mu je psihoza, a 2. lipnja 2004. sudsko vijeće odobrilo je njegovo privremeno oslobađanje iz pritvora na šest mjeseci radi obveznog psihijatrijskog liječenja na VMA u Beogradu.
Krajem 2004. odluka je produljena do daljnjega.
U međuvremenu je vijeće naložilo obavljanje novih pretraga i pozorno razmotrilo sve nalaze, navodi se u priopćenju.
"Vijeće je utvrdilo da optuženi nije sposoban izjasniti se o krivnji, razumjeti prirodu optužbi, tijek postupka, pojedinosti dokaza, dati upute branitelju, razumjeti posljedice procesa niti svjedočiti", navodi se u odluci.
Predmet Kovačević prvi je u kojem je Haški sud utvrdio procesnu nesposobnost optuženog zbog dijagnosticirane duševne bolesti.