Umjesto sadašnjih dviju - Obavještajne agencije i Protuobavještajne agencije, poslove civilne obavještajne službe ubuduće bi obavljala jedna, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), dok bi poslove vojne obavještajne službe obavljala Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA).
Rad sigurnosno-obavještajnih agencija nadzirali bi Hrvatski sabor, Predsjednik Republike, Vlada, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih službi.
Parlamentarni nadzor obavljao bi i Odbor za nacionalnu sigurnost, koji bi mogao obaviti i neposredan nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.
Tim bi Odborom predsjedao zastupnik iz najveće oporbene stranke, ali ta bi se odredba primjenjivala tek nakon slijedećih parlamentarnih izbora.
Obavještajne će agencije i nadalje nadzirati Vijeće za građanski nadzor, ali isključivo na zahtjev građana.
Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost zakon definira kao tijelo koje obavlja stručni nadzor nad radom obavještajnih agencija.
Ured bi obavljao i stručni nadzor nad Operativno-tehničkim centrom (OTC), posebnim centrom ovlaštenim za mjere nadzora telekomunikacija.
Tajni nadzor sadržaja komunikacija u okviru telekomunikacijskih usluga, kao i tajni nadzor nad poštanskim i drugim pošiljkama te tajni nadzor i tehničko snimanje unutrašnjosti objekata, zatvorenih prostora i predmeta moći će se pak obavljati samo na temelju pisanog obrazloženja naloga za njihovo provođenje koje izdaje sudac Vrhovnog suda.
Te mjere mogu trajati najdulje četiri mjeseca, a zatraži li se njihovo produženje u tom će slučaju odlučivati ne jedan nego tri suca Vrhovnog suda.
Ravnatelj SOA-e, u slučaju žurne potrebe za poduzimanjem navedenih mjera, moći će i bez čekanja odluke Vrhovnog suda donijeti odluku o njihovu uvođenju, ali će istodobno s temeljitim obrazloženjem to morati uputiti i Uredu Vijeća i Vrhovnom sudu. Odobri li Vrhovni sud taj zahtjev u roku 24 sata donosi se rješenje i nastavljaju mjere, a ne odobri li, one će se morati prekinuti.