Nakon završetka ispitivanja svjedoka Williama Tomljanovicha, kojim je završen dokazni postupak optužbe, branitelji Marin Ivanović i Krešimir Krsnik zatražili su da vijeće odbaci optužnicu jer tužitelji nisu dokazali osnovanost optužbi.
Vijeće taj zahtjev obrane nije prihvatilo, ocjenivši da postoje osnove za optužnicu, no istodobno je ocijenilo kako tužitelji nisu izvan razumne sumnje dokazali navode iz optužnice, te su najavili da će sutra od obrane tražiti određena razjašnjenja.
Branitelji nisu mogli reći hoće li sutra, kada je na redu dokazni postupak obrane, za svjedoke pozvati optužene kako su ranije najavili ili će se Marijačić i Rebić obratiti sudu nakon završnih riječi obrane i optužbe.
Sudac Iain Bonomy je u raspravi s tužiteljem Davidom Eckersonom doveo u pitanje opravdanost pokretanja postupka protiv Marijačića i Rebića. Ocijenio je da oni objavljivanjem imena i izjave zaštićenog haškog svjedoka Johannesa van Kuijka u "Hrvatskom listu" u studenom 2004., nisu ugrozili sigurnost svjedoka, te da njegova zaštita sedam godina nakon svjedočenja nije imala svrhu.
"Ovo je sud koji se bavi najozbiljnijim zločinima, a ako se već bavi nepoštivanjem onda se mora raditi o ozbiljnim posljedicama, a mi se ovdje bavimo tehničkim pitanjima jer Tužiteljstvo ne revidira zaštitne mjere koje je tražilo od suda", kazao je Bonomy.
Kazao je kako je ozbiljno zabrinut "je li to ispravan način za trošenje resursa suda".
Akerson se suprotstavio takvom tumačenju ističući kako Tužiteljstvo "smatra da se radi o utjecanju na provedbu pravde svaki puta kada neka novina otvoreno prkosi autoritetu raspravnog vijeća koje štiti svjedoka, što je teško kršenje pravila suda".
Također je ocijenio da optuženi ne mogu određivati jesu li zaštitne mjere suda opravdane ili nisu.
"Ako optužba ne može dokazati da je bilo razloga za zaštitne mjere, onda je razuman zaključak da ih nije bilo", kazao je Bonomy.
Svjedok Tomljanovich, povjesničar s Yalea koji radi u Tužiteljstvu kao stručnjak za hrvatske arhive i dokumente, svjedočio je o stenogramu razgovora iz ureda hrvatskog predsjednika iz svibnja 1997. u kojem Rebić, tada pomoćnik ministra obrane za sigurnost, urednicima Vjesnika i Večernjeg lista objašnjava način na koji trebaju objaviti izvatke iz izjave drugog zaštićenog svjedoka sa suđenja Tihomiru Blaškiću.
Prema stenogramu, Rebić je rekao da je izjavu dobio od odvjetnika Ante Nobila, koji podržava objavljivanje, ali traži da se on ne citira kao izvor. Svjedok je naveo da Tužiteljstvo raspolaže podacima o Nobilovoj ulozi i u objavljivanju drugih iskaza zaštićenih svjedoka.
Haški sud je 6. lipnja 1997. donio nalog kojim traži prekid objave tih izvadaka u spomenuta dva hrvatska dnevnika.
Tijekom svjedočenja Tomljanovicha, tužitelj je u dokaze uveo više dokumenta iz Rebićeva ureda, upućenih HIS-u i UNS-u, a povezanih s izjavom zaštićenog svjedoka, u kojima se na kraju navodi kako bi objavljivanje tog dokumenta bilo kršenje međunarodnog prava.
Obrana se protivila izvođenju i prihvaćanju tih dokaza, ističući njihovu nepovezanost s objavom izjave Van Kuijka u Hrvatskom listu 2004., zbog koje su Marijačić i Rebić optuženi.
Tužitelj je objasnio kako se tim dokazuje da je Rebić shvaćao mjere zaštite svjedoka kada ih je prekršio 2004. Sudsko vijeće je na kraju ipak prihvatilo dokaze optužbe, uključujući i stenogram.
Svjedok Tomljanovich u svom je iskazu naveo da Tužiteljstvo raspolaže sa 666 transkripata iz ureda hrvatskog predsjednika, te objasnio način na koji je provjeravana autentičnost tih dokumenata. Također je rekao da Tužiteljstvo od hrvatskih vlasti traži još stotinjak dokumenata u neredigiranom obliku.
Predsjedavajući sudac O-Gon Kwan je kazao je da suđenje u četvrtak mora biti završeno, jer za predmet nije predviđen drugi termin.