Predsjednik Kriznoga stožera i bivši ravnatelj osječke Kliničke bolnice (KBO) dr. Krešimir Glavina rekao je kako je to prvi takav stožer osnovan u jednoj zdravstvenoj ustanovi, podsjetivši da je osječka bolnica pravodobno preselila svoje kapacitete u podrumske prostorije, a djelovala je i na izdvojenim lokacijama u Bizovcu i Donjem Miholjcu.
Po njegovim riječima, tijekom velikosrpske agresije na Osijek bolnica je pogođena s 335 različitih projektila, prosječno je dnevno primala 40-60 lakših ili težih ranjenika, a samo je 20. studenoga 1991., nakon okupacije Vukovara, u bolnici napravljeno 118 velikih operativnih zahvata.
Počasni predsjednik UHLD-a i bivši ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang ocijenio je da hrvatski liječnici mogu biti ponosni na rezultate ratnoga saniteta, napominjući da je vrijeme evakuacije ranjenika u Domovinskom ratu bilo među najkraćima u suvremenim ratovima, a da je ukupna smrtnost ranjenika iznosila 1,3 posto, što je, kako drži, "apsolutno najbolji rezultat u dosadašnjim ratnim sanitetima".
Sve smo to postigli uz vrlo nisku razinu dijagnostičkih mogućnosti, zahvaljujući visokoj domoljubnoj svijesti, stručnosti i vrhunskoj ratnoj disciplini, dodao je Hebrang.
Predsjednik UHLD-a dr. Juraj Njavro upozorio je na neprocjenjivu pomoć koju su osječki liječnici pružili ranjenicima s vukovarskog područja i tako rasteretili vukovarsku bolnicu, u koju su redovito dolazili pomagati sve dok Vukovar nije odsječen od ostaloga dijela Hrvatske.
Radili smo u nenormalnim i gotovo nepodnošljivim uvjetima, ali ako volite svoj posao i domovinu, onda rezultat može biti i iznad očekivanja, ocijenio je Njavro.
U povodu 17. obljetnice osnutka bolničkog Kriznog stožera služena je misa u kapeli osječke Kliničke bolnice.