Ernesto Livačić (Punta Arenas, 1929.) autor je više od 50 knjiga i 600 ogleda, kritika i članaka kao i suautor u više od 20 izdanja s područja književnosti, odgoja i obrazovanja objavljenih u Čileu i izvan njegovih granica te prevedenih na više jezika.
"Iznad svega treba istaknuti Ernestovu skromnu i plemenitu dušu, požrtvovan i samozatajan karakter i duboku i iskrenu privrženost zemlji svojih korijena, zato je razumljivo da je svojim djelom zadužio i hrvatsku zajednicu Čilea. Spomen na njega ostat će trajno pohranjen u memoriji hrvatskog naroda", kaže Tuga Tarle savjetnica u hrvatskom Veleposlanstvu u Čileu.
Profesor Livačić obnašao je vrlo odgovorne i važne dužnosti u obrazovnim institucijama Čilea, bio je profesor kastiljanskog jezika i dekan Filozofskog fakulteta na sveučilištu Universidad Catolica, direktor Instituta za književnost, planer obrazovnih programa pri UNESCO-u i t.d.
Proveo je četrnaest godina kao profesor u srednjim školama, a isto toliko godina kao profesor u sveučilišnoj nastavi. Deset godina života posvetio je profesionalnom radu u državnoj administraciji u ulozi tajnika u Nacionalnom inspektoratu za obrazovanje i Državnom podtajništvu za odgoj i obrazovanje.
Po riječima Tarle svojim marljivim radom na obrazovnom polju i intelektualnom snagom kojom je zračio zadužio je čileansku znanost i uljudbu o čemu svjedoči niz značajnih priznanja koje je stekao.
Godine 1993. dobio je nagradu Premio Nacional de Ciencias de la Educacion, a 1994. ugledno sveučilište Universidad Catolica de Chile imenuje ga počasnim članom Čileanske udruge za povijest obrazovanja. Godine 1997. postaje dopisnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a sveučilište Magallanes u Punta Arenasu dodjeljuje mu počasni doktorat Honoris causa 1999.
Akademik Ernesto Livačić umro je u Santiagu 29. svibnja 2007.