Mandićeva knjiga tada je bila ocijenjena kao "skandalozna", a autor dvojbenim jer je kao "krležijanac" pamfletski udario u same temelje jednog kulturnjačko- književnog i društveno-ideološkog uzora, ali je i uspio pokazati da pravo krležijanstvo može nadživjeti sve, pa i post-krležijanske epohe, stoji, uz ostalo, popratnom tekstu hrvatskog izdanja knjige.
"Igor Mandić ni danas ne odustaje od Krleže, a bitno je promijenio stav o njemu", rekao je jedan od predstavljača knjige, Velimir Visković, predsjednik Hrvatskog društva pisaca, pojasnivši da je od 1960. do 1980. Mandić bio najveći poklonik Krleže, 80-ih se s njime obračunavao, a 90-ih je ponovno ponovno došao u afirmacijsku fazu.
Mandić je, ocijenio je Visković, bio "najdivljije dijete Krležino", jer je odrastao na Krležinoj literaturi, a kasnije se s njime nemilosrdno obračunavao. Istaknuo je da "taj princip negacije i jest Krležina gesta".
Igor Mandić je potvrdio da se morao intimno obračunati sa tri autoriteta koja su ga odgojila: Emilom, Krležom i Titom, odnosno svojim biološkim, duhovnim i političkim ocem, priznavši kako je svoju slobodu tražio i našao upravo "preko leđa" svog duhovnog oca.
Teofil Pančić, urednik i kolumnist beogradskog tjednika "Vreme", koji od kraja 1990-ih intenzivno prati hrvatski književni život, je ustvrdio da se Mandić u svojoj knjizi obračunavao s građanskim držanjem Miroslava Krleže nakon 1945., koji je tada bio izvan i iznad svake relevantne kritike te s intelektualcima koji su se proglasili za Krležine nasljednike i vlastiti legitimitet temeljili na njegovu liku i djelu.
Visković je ustvrdio i da je "beogradska čaršija", koja je Krležu doživljavala kao hrvatskog nacionalistu, a gdje je Mandić u časopisu "Duga" 80-ih godina objavljivao tekstove u nastavcima, pokušala upotrijebiti Mandića za svoje nacionalističke ciljeve, ali da im to nije uspjelo.
"On je tip anarho-liberalnog intelektualca koji ne djeluje u službi bilo koje ideologije, posebice nacionalističke, nego djeluje iz svog najdubljeg nagnuća", zaključio je Visković.
Igor Mandić smatra da njegova knjiga danas može poslužiti kao povijesni podsjetnik atmosfere u bivšoj Jugoslaviji 1980-ih, ali i kao podsjetnik na ono što jest bila polemika.
"Sada je red na mlađima da me 'razbucaju' kao što sam ja učinio Krleži", zaključio je Mandić na kraju predstavljanja knjige, zadnjeg dana 4. Zagrebačkog sajma knjiga.