Gjenero ne isključuje da bi eventualna "radikalizacija" odnosa sa Slovenijom zbog predstojećih parlamentarnih izbora mogla biti zanimljiva i nekim hrvatskim strankama.
"Radikalizam Marjana Podobnika predstavlja udar na Janeza Janšu, što je posebno opasno zbog situacije u kojoj se nalazi Ivo Sanader. Njemu je uspjelo sasvim marginalizirati nacionalističke radikale. Kad je lani Rupel povećao napetosti s Bijelom knjigom o granici, pod radikalnim pritiscima pripremljena je hrvatska Plava knjiga, no ostala je u zapećku, a Sanader se diplomatski trudio pridobiti slovensku stranu za izlazak pred međunarodnu sudsku instanciju. Za slovenske interese u Hrvatskoj takve su prilike bile mnogo povoljnije od stalnih prijašnjih napetosti i medijskih kampanja", navodi Gjenero. Prema njegovim riječima, "udar" Slovenske pučke stranke na Janšu došao je u vrijeme stalnih kontakata dvaju premijera o tome kako riješiti granična pitanja.
Zbog prijašnje "radikalne retorike" i prevelikih očekivanja na obje strane obezvrjeđena su rješenja koja je predviđao parafirani sporazum Drnovšek-Račan, a Slovenija i Hrvatska sada su u situaciji kad ne mogu postići bilateralni sporazum bez "pomoći trećeg", navodi Gjenero.
Jedina racionalna rješenja od onih iz sporazuma Drnovšek-Račan bila bi odstupiti od "mita" o pristupu otvorenom moru, ali upotrijebiti druge elemente iz parafiranog sporazuma - granicu na kopnu i razgraničenje u Piranskom zaljevu, prema kojemu bi veći dio akvatorija pripao Sloveniji, ocjenjuje Gjenero, koji, međutim, dodaje da "danas to ne mogu prihvatiti ni Janša niti njegov kolega Sanader".
Gjenero navodi da je u Hrvatskoj sada uspostavljen politički konsenzus svih stranaka o crti sredine u Savudrijskoj vali, o čemu, kako dodaje, hrvatski pregovarači "u vrijeme Tuđmana nisu niti razmišljali", dok bi "Janša pod pritiskom radikala morao izboriti nešto više od onoga što je izborio Drnovšek, što je sasvim nemoguće".
Sanader izbjegava pogoršavanje odnosa sa Slovenijom, ali bi radikalizacija spora na granici sa Slovenijom zbog parlamentarnih izbora krajem godine odgovarala "nekim strankama" kako bi "povećale svoj utjecaj u javnosti", ocjenjuje Gjenero koji, međutim, dodaje kako postoji pravna osnova za hrvatsku tužbu pred Međunarodnim sudom.
"Budući da iza Podobnikove inicijative za reviziju državne granice stoji de facto stranka koja je članica vladajuće koalicije, Hrvatska bi tu provokaciju mogla iskoristiti u tužbi protiv Slovenije pred Međunarodnim sudom. Ako bi sud prihvatio tužbu, morao bi odlučivati o meritumu stvari, dakle o crti razgraničenja. Time bi Sanader i Hrvatska dobili upravo ono što žele", navodi Gjenero.
Kako dodaje, jasno je da se Sanader za nešto tako ne bi olako odlučio jer "nije uobičajeno" da države članice ili kandidatkinje za ulazak u EU bilateralne sporove rješavaju tužbama pred ustanovama Ujedinjenih naroda.
"Jasno je da Podobnikova prijetnja neće zaustaviti proces hrvatskih pristupnih pregovora za ulazak Hrvatske u EU, ali zapravo gura Hrvatsku u takav scenarij (tužbe na Međunarodnom sudu). Iako bi Hrvatskoj odgovaralo da prečicom postigne ono što sada pokušava postići u pregovorima sa slovenskim premijerom, Podobnikova prijetnja referendumom protiv ulaska Hrvatske u EU zapravo je prazna puška", ocjenjuje ovaj politički analitičar.
Činjenica je da je o bilateralnim odnosima Hrvatske i Slovenije već bilo riječi u rezoluciji o napretku Hrvatske u pristupnim pregovorima, što ju je prihvatio Europski parlament i da je time upozorena Slovenija, ali i druge članice EU-a, a prvenstveno Italija, da Bruxelles i Strasbourg neće samo tako gledati na pokušaje blokiranja pregovora zbog neriješenih bilateralnih pitanja. Slovenska pučka stranka očito ne zna čitati poruke međunarodne javnosti", zaključuje Gjenero, dodajući da bi o smislu takvih poruka Slovensku pučku stranku morali poučiti ostali partneri u Janšinoj koaliciji.