Rečeno je to na današnjem Prvom savjetovanju o izvoznoj konkurentnosti hrvatske drvne industrije, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Agencije za promicanje izvoza i ulaganja (APIU).
Prema podacima koje je iznio predsjednik Udruženja drvno-prerađivačke industrije pri HGK Jerko Zovak, iako po razini ukupnih prihoda, koji su 2005. iznosili oko 5,7 milijardi kuna, hrvatska drvna industrija ostvaruje 2,5 - 3 posto BDP-a, udio tog sektora u ukupnom izvozu višestruko je veći i iznosi gotovo 10 posto.
No, dodao je Zovak, ako primjerice proizvođač namještaja ostvari izvoz od 10 milijuna eura, zbog prejakog tečaja kune državi od tog iznosa odlazi oko 2 milijuna eura. Predstavnici drvne industrije od države ne očekuju da će se zbog njih mijenjati monetarnu politiku, "jer državni proračun ne pune izvoznici, već uvoznici", ali se nadaju da će im država kroz druge 'kanale' vratiti dio tih sredstava, rekao je Zovak.
Državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Herman Sušnik je pak kao primjer potpore naveo da je upravo u tijeku natječaj za dodjelu 41 milijun kuna bespovratnih sredstava u 2007. godini za poticanje razvoja i održivosti industrijske prerade drva.
Na savjetovanju je predstavljeno i istraživanje, koje je za APIU proveo Centar za istraživanje tržišta GfK, u kojem su sudjelovali predstavnici 34 drvne tvrtke, a koje je pokazalo da su domaće tvrtke najvećim dijelom okrenuta izvozu u zemlje Europske unije.
Europsko tržište glavnim izvoznim tržištem tako drži 94,1 posto ispitanika, dok je na drugom mjestu Azija. Pojedinačno, najprivlačnija su im tržišta Italije (50 posto), Njemačke (29,4 posto) te Francuska i Slovenija (po 23,5 posto).
Kao najveće nedostatke hrvatske industrije namještaja ispitanici su navodili nedostatak sirovine ili repromaterijala (64,7 posto), probleme vezane uz cijenu i troškove (55,9 posto), zastarjelu tehnologiju (41,2 posto), usitnjenost izvoznih kapaciteta (38,2 posto), nedostatan marketing (32,4 posto) te dizajn i nedovoljnu institucionalnu potporu (26,5 posto), iako je većina ispitanika iskazala zadovoljstvo suradnjom s državnim institucijama.
U izvozu pak glavnim problemima označuju nedovoljne državne subvencije (61,8 posto), nepovoljne tečajne razlike (55,9 posto), zastarjelu tehnologiju (41,2 posto) i nedostatak informacija sa stranih tržišta (35,3 posto).
Osnovnim prednostima domaće industrije namještaja pak navode kvalitetu sirovine (41,2 posto), tradiciju (35,3 posto), kvalitetu proizvoda (26,5 posto) te kvalitetnu, stručnu i jeftinu radnu snagu (17,6 posto).