Oramas je poznatiji po nadimku "El Guayabero", koji je stekao još 1938. godine kada je skladao tu svoju vjerojatno najpoznatiju pjesmu u spomen na nesporazum iz mjestašca Miranda gdje je svirao sa svojim bendom i udvarao prelijepoj krčmarici, ljubavnici šefa policije.
Kada je neki doušnik, kako je to ispričao Oramas, pohitao obavijestiti šefa (koji je tada bio i gradonačelnik) da mu se draga zabavlja s glazbenicima, bend je morao u trku napustiti mjesto.
Često nazivan i kraljem dvosmislenih stihova, nabijenih seksualnim aluzijama, Oramas je skladao i "Candelu", jednu od najritmičnijih kompozicija s CD-a iz 1997. Buena Vista.
Mnoge zvijezde koje su sudjelovale u snimanju Buene Viste umrle su zadnjih godina i to 2003. gitarist Compay Segundo (u 84.) te pijanist Ruben Gonzalez (u 95. godini), zatim pjevač Ibrahim Ferrer 2005. u 78. godini te kantautor Pio Leyva 2006. u 88.
Oramas, rođen u vrlo siromašnoj obitelji počeo je karijeru kao ulični pjevač, trubadur već s 15 godina, putujući od grada do grada s gitarom i već tada se proslavio metaforičkim tekstovima sa seksualnim konotacijama.
Klub Buena Vista Social Club bio je kultno okupljalište starijih Kubanaca u zapadnom dijelu Havane, i to zabavište je doslovce uskrsnuo američki gitarist Ry Cooder snimajući svoj nosač zvuka na Kubi uz sudjelovanje lokalnih glazbenika. O tom je događaju njemački režiser Wim Wenders snimio dokumentarni film krajem 90-ih čime je na svjetsku scenu lansirao već zaboravljene kubanske ritmove.
Ostarjeli glazbenici tako su pred kraj života stekli svjeski slavu i bogatsvo.
Oramas je o smrti dao filozofsko tumačenje u jednoj od posljednih svojih pjesma opisavši život kao brzi vlak na tračnicama koji je nemoguće zaustaviti niti okrenuti unatrag, a što može učiniti samo smrt koja stiže "bez upozorenja" i, "nitko je ne može zaustaviti".
Vršitelj dužnosti kubanskog predsjednika Raul Castro, koji je preuzeo ovlasti od svog oboljelog starijeg brata Fidela Castra, poslao je cvijeće za Oramasa, prenijela je državna novinska agencija AIN.