Književnik ruskoga podrijetla, Troyat je poznat kao pisac biografija ruskih i francuskih klasika, a posebice po neumornom pisanju. Autor više od 100 knjiga desetljećima je izdavao po jedan roman i jednu biografiju godišnje, nesmanjenim ritmom sve do smrti.
Godine 2004., napisao je tri djela, a 2005. knjigu o Alexandreu Dumasu, te zadnji roman "La traque" 2006.
Nagradu Goncourt dobio je 1938. godine za roman "L' Araigne", a u Francusku akademiju bio je izabran 1959. godine.
Rođen 1911. kao Leon Aslanovič Tarasov u Moskvi u trgovačkoj obitelji koja je izbjegla nakon Oktobarske revolucije i nastanila se 1920. u Francuskoj, Troyat je završio pravo i pisao uvijek samo francuskim jezikom. Rodna mu je zemlja bila, međutim, nepresušno vrelo inspiracije, poglavito ruski carevi (Ivan Grozni, Katarina Velika ili Nikolaj I.), i ruski klasici (Dostojevski, Tolstoj, Gogolj, Čehov, Turgenjev), ali i francuski književnici 19. stoljeća (Flaubert, Maupassant, Zola, Verlaine, Baudelaire, Balzac).
Pišući fikciju stvarao je novele, psihološke pripovijetke i romane koji su doživjeli velik uspjeh.
Na hrvatski su prevedene njegove biografije o Tolstoju, o Katarini Velikoj, te putopis kroz indijansku Ameriku "Između nebodera i kokosova stabla".
Anketa iz 1994. pokazala je da su Troyatova djela najomiljenije štivo Francuza.