Jedna je to od zadaća koju je istaknuo glavni ravnatelj NSK-a Tihomil Maštrović na današnjoj konferenciji za novinare priređenoj u NSK povodu njegova stupanja na dužnost glavnoga ravnatelja 1. ožujka ove godine.
Neposredno prije no što je Maštrović "preuzeo kormilo" NSK ta je knjižnica obilježila četiri stoljeća djelovanja tijekom kojih je skrbila o hrvatskoj kulturnoj baštini.
Taj, kako je rekao, transfer obavijesti i predstavljanje hrvatskoga identiteta u svijetu kao i približavanje europske i svjetske baštine Hrvatskoj bit će u žarištu i njegova djelovanja.
Maštrović će veliku pozornost posvetiti i digitalizaciji cjelokupne hrvatske kulturne baštine te ulozi NSK kao matične knjižnice za sve knjižnice u Hrvatskoj.
Naglasak njegova djelovanja bit će i na sveučilišnoj komponenti rada Knjižnice u kontekstu uloge i odgovornosti koju ima u primjeni Bolonjskoga procesa.
Isto tako će, istaknuo je, raditi i na tomu da svi kapaciteti NSK budu u službi njezina poslanja što se odnosi i na oko sedam tisuća četvornih metara prostora koji još nije uređen ili je u funkciji Gruntovnice.
Jer, dodao je, uređenjem toga prostora dobilo bi se između 300 do 400 novih mjesta za studente što je važna komponenta primjene načela Bolonjskoga procesa.
Što se pak tiče građe NSK, novi glavni ravnatelj spomenuo je rad na zbirci Croatica u kojoj će biti okupljene sve knjige objavljene na hrvatskomu jeziku bilo gdje i bilo kada istaknuvši da je takva zbirka jedna od nezaobilaznih dijelova svake nacionalne knjižnice pa će, rekao je, rad na njoj umnogome obilježiti sljedeće razdoblje.
Maštrović je ukazao i na potrebu jačanja znanstvene komponente NSK kroz povećanje broja znanstvenih projekata i dodatno obrazovanje zaposlenika.
S tim u vezi, Maštrović je podsjetio da ga je na dužnost glavnoga ravnatelja NSK imenovala Vlada na temelju javnoga natječaja i uz preporuku dvojice ministara - kulture Bože Biškupića i znanosti Dragana Primorca.
Tihomil Maštrović rodio se 1952. u Zadru. Na Filozofskome fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta diplomirao je studij filozofije i jugoslavenskih jezika i književnosti te stekao doktorat iz filologije.
Od 1976. zaposlen je u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti gdje je 2003. izabran u trajno zvanje znanstvenoga savjetnika.
Sudjeluje u visokoškolskoj nastavi u trajnom zvanju redovitoga sveučilišnog profesora na Sveučilištu u Zadru te na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.
OD 1991. do 1994. bio je predsjednik Hrvatskoga sabora kulture.
Među ostalim, objavio je šest autorskih znanstvenih i stručnih knjiga, 17 priređenih knjiga te sedamdesetak znanstvenih rasprava s područja povijesti književnosti i kazališta.
Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga filološkog društva, Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa i Hrvatskoga centra PEN-a.