Ta je konvencija usvojena 1948. nakon holokausta, a unatoč tomu predmet BiH protiv tadašnje SR Jugoslavije prvi je u kojem ICJ odlučuje o kršenju te Konvencije, gotovo 60 godina od njezina usvajanja.
BiH je u postupak, koji je započet dvije godine prije pokolja u Srebrenici, uvela i događaje iz kasnijih ratnih događanja, argumentirajući da je rat cjelovit i jedinstven događaj u kojem je vidljiva genocidna namjera.
Pravni zastupnici BiH tražili su tijekom glavne rasprave, održane prošle godine, od 15 sudaca ICJ-a da "oružani, genocidni sukob u BiH sagledavaju u cjelosti", a u argumentaciji su koristili dokaze i presude iznesene pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji je pravomoćno utvrdio genocid u Srebrenici.
Upravo pokolj u Srebrenici, prema riječima pravnih stručnjaka najuvjerljiviji je argument o postojanju genocida, jer mu je i ICTY dao takvu kvalifikaciju.
Pravni zastupnici BiH naglasili su kako je sa smrću bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, prije nego što je osuđen pred ICTY-em, narasla odgovornost Međunarodnog suda pravde, koji treba utvrditi stupanj odgovornosti režima u Beogradu za ratne zločine u BiH.
Predstavnici bivše SCG na glavnoj raspravi poručili su da u vrijeme rata u BiH situacija nije bila crno-bijela, da se ondje vodio građanski rat i da SCG ne niječe činjenicu da su u ratu počinjeni teški zločini, no nijekali su da je riječ o genocidu za koji je odgovoran Beograd.
U razdoblju prije glavne rasprave strane su u dva kruga iznosile svoje pisane argumente, a SRJ/SCG je opetovano osporavala nadležnost suda na temelju činjenice da SRJ u vrijeme podnošenje tužbe u ožujku 1993. nije bila članica Ujedinjenih naroda, iako se on 1996. oglasio nadležnim za spor. Posljednji pokušaj osporavanja nadležnosti SCG je učinila u svinju prošle godine.
Premijer Republike Srpske Milorad Dodik najavio je u veljače ove godine da taj entitet neće prihvatiti presudu, kakva god bila makar to značilo i novi međunarodni spor.
Mediji u BiH proteklih mjesec dana spekuliraju o tri moguća ishoda pred Sudom: odbacivanju tužbe, njezinu prihvaćanju ili djelomičnom prihvaćanju utvrđivanjem genocida samo na području Srebrenice.
Nakon BiH, Hrvatska je 2. srpnja 1999. pred ICJ-om također podnijela tužbu za genocid protiv Srbije i Gore Gore. U tom predmetu, koji se po nizu elemenata razlikuje od tužbe BiH, ICJ još nije donio odluku o svojoj nadležnosti.
Hrvatski pravni stručnjaci kažu da će pravna stanovišta u predmetu BiH protiv SCG, posebno ona o nadležnosti i što se ima smatrati genocidom prema Konvenciji, u bitnoj mjeri utjecati i na postupak koji je pokrenula Hrvatska.
Za razliku od BiH, Hrvatska je, uz zahtjev da se utvrdi odgovornost SCG za genocid i naknadi još nespecificirana šteta, postavila i zahtjeve vezane za pronalaženje zatočenih i nestalih osoba, povrat kulturnog blaga i kažnjavanje ratnih zločina i suradnju s ICTY-om, a neke od tih zahtjeva SCG je počela izvršavati i bez presude Suda.
SCG je pred ICJ-om podnio 1997. protutužbu za genocid nad bosanskim Srbima, a povukao 2001.
ICJ je osnovan 1946. kao najviše sudsko tijelo UN-a zaduženo za rješavanje pravnih sporova među državama i davanje mišljenja međunarodnim organizacijama i agencijama UN-a. Presude se izriču javno i na njih nema mogućnosti žalbe.
Od početka rada ICJ je rješavao više od 100 sporova u kojima je donio 80 presuda. U istome razdoblju rješavao je i 24 savjetodavna slučaja.