Podsjetivši kako je uspostavom samostalne hrvatske države pravno konačno jasno i jednoznačno određeno i ime i status hrvatskoga jezika, dodala je da je pogrješno, međutim, smatrati da je samim činom političkoga priznanja neovisnosti hrvatske države svuda u svijetu prihvaćen i status hrvatskoga standardnog jezika.
"Iako bi trebalo biti svima, makar zainteresiranima, poznato da hrvatski jezik nije nastao uspostavom samostalne hrvatske države, već da kroz svoju književnost i pisanu riječ postoji stoljećima kao samostalan jezični entitet, ponekad je stvarno neshvatljivo s kojom se žestinom hrvatskim jezikoslovcima, uglavnom s raznih slavističkih katedara, prigovara na tzv. nasilnome 'stvaranju' hrvatskoga jezika", kaže Dunja Brozović-Rončević u tekstu "Status hrvatskoga jezika u Europskoj uniji", postavljenu danas na mrežnim stranicama Instituta. Napominje kako važnost takvih prigovora ne treba preuveličavati, ali ni obezvrjeđivati.
Smatra kako je problem, međutim, znatno veći kad se u samoj Hrvatskoj počnu umjetno stvarati nepostojeći prijepori oko jezičnih pitanja, a pred hrvatskim jezikoslovljem i danas stoje neki od temeljnih zadataka koji su preduvjetom za cjelovit i sustavan opis hrvatskoga standardnog jezika.
Napominje kako je obveza hrvatskih jezikoslovaca izraditi temeljne standardnojezične priručnike, odnosno normativni rječnik i gramatiku hrvatskoga jezika, jezični savjetnik i u prvome redu obvezujući neautorski pravopis hrvatskoga jezika.
"Bez takvih temeljnih priručnika hrvatski će se jezični spomenici i dalje u svijetu navoditi pod tuđim imenom, a možda će se i u dokumentima Europske unije, kao što je to slučaj ponekad pri Međunarodnome sudu u Haagu i na raznim svjetskim sveučilištima, hrvatski jezik navoditi pod izmišljenim imenom BHS (bošnjačko-hrvatsko-srpski)", kaže ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Upozorava, međutim, ako je jezik temeljem našega identiteta, onda bi i skrb naše države o očuvanju i njegovanju temelja toga identiteta trebala biti ne samo deklarativnom već i stvarnom.
"Skrb o hrvatskome jeziku i hrvatskoj kulturnoj baštini, o svim humanističkim i nacionalnim strukama i njihovim ustanovama ne može se financirati novcem Europske unije. Ona je obveza i zadatak naše države, Republike Hrvatske", tvrdi Dunja Brozović-Rončević.
Međunarodni dan materinskoga jezika, koji se obilježava 21. veljače, proglasila je Glavna skupština UNESCO-a 1999., a dvije godine poslije prihvaćena je Deklaracija o kulturnoj različitosti, po kojoj se svakoj osobi mora omogućiti izražavanje na materinskom jeziku. Ove je godine Međunarodni dan materinskoga jezika posvećen upravo odnosu između materinskoga jezika i višejezičnosti.