"Apsurd je da nakon toliko stoljeća konačno imamo vlastitu državu, u kojoj gubimo vlastiti jezik", tvrdi Opačić, dodajući kako samo, za to više nema dežurnog krivca izvana, već smo sada krivci mi sami.
Napominje kako nije za protjerivanje svih tuđih riječi iz hrvatskog jezika, ali pita zašto pomodno uvozimo u hrvatski jezik sve i sva, što nam treba, a još više u javnoj komunikaciji što nam ne treba - od običnih uzvika do najobičnijih općih imenica, premda imamo i svoje uzvike i svoje imenice koje dobro pokrivaju značenjsko polje tih engleskih riječi.
"Čemu će nam u Hrvatskoj i hrvatskom jeziku nakaze načinjene od engleskih korijena i hrvatskih nastavaka, što silno podsjeća na obrazac tvorbe riječi u trećoj i četvrtoj generaciji hrvatskih iseljenika", pita Opačić, dodajući kako njihova želja da održe kakvu-takvu vezu s hrvatskim jezikom na trenutke može biti dirljiva, međutim, ponašanje nas Hrvata u matičnoj zemlji, kao da već sto godina živimo u Patagoniji, sramotno je i bez pameti.
Opačić smatra kako u općoj eroziji znanja i poštena odnosa prema radu naglo opada i svijest o nacionalnom identitetu, kojega je jezik vrlo važan dio.
Globalizacija se može činiti procesom koji će rezultirati gubitkom nacionalnih identiteta, no ona će, poglavito na jezičnom planu, kako napominje, ubirati svoj danak onom brzinom i onim intenzitetom koliko joj to mi sami budemo dopuštali.
"Prodor engleskih riječi u hrvatski jezik" izlaganje je koje je Nives Opačić održala na godišnjoj skupštini Hrvatskoga filološkog društva krajem lipnja prošle godine.