"Mi sami, kad smo postali gospodari toga jezika, ne gospodarimo njime kako valja - rastačemo ga stranim utjecajima, osobito anglizmima", upozorio je, dodavši kako je dovoljno pogledati rječnik mladeži, imena djece, nazive tvrtaka, reklame, natpise po ulicama i t.d.
Šimunović ističe kako jednako tako hrvatski jezik nije uređen zakonom, ne kaže se da je obvezan u visokom školstvu i znanosti, pa se na nekim katedrama predaje na engleskom umjesto na hrvatskom, pišu disertacije na engleskom jeziku i smatraju manje vrijednim one na hrvatskom te preuzima strana terminologija.
"Uglavnom situacija nije dobra", smatra Šimunović, podsjetivši na stihove od poldrug stoljeća, koji su aktualni i danas: "Vre i svoj jezik zabit Horvati, hote ter drugi narod postati."
Po njegovim riječima prije stoljeće i pol bujao je hrvatski narodni preporod, a danas, kako je dodao, ne vidim pred sobom nikakav novi narodni, a ni jezični preporod.
Nemoguće je objasniti kako učenici u Austriji, Madžarskoj, Češkoj..., kad govore o tzv. omrznutim predmetima, spominju na primjer matematiku, fiziku, a nikako svoj materinski jezik, a nasuprot tome, u naših učenika situacija je suprotna - njima je omražen hrvatski jezik i to je strašno, rekao je.
Tekstom "Hrvatski jezik"' nastoji se pokazati kako je nastao i što znači hrvatski jezik, izjavio je, dodavši kako smo s okljaštrenim jezikom okljaštreni i mi, a čini se kao da gubimo i nacionalni ponos, kad je o jeziku riječ.
"Ovaj tekst na mrežnim stranicama HAZU-a treba pridonijeti spoznaji o hrvatskom jeziku kao najvažnijoj stečevini cjelokupne hrvatske kulturne baštine", rekao je Šimunović i ustvrdio da ako izgubimo jezik izgubili smo sebe, jer svakim izgubljenim jezikom nestaje i jedan svijet.