Žalba Kihalića već je odbijena u rujnu prošle godine, no kako je riječ o kazni dugotrajnog zatvora imao je pravo na još jednu žalbu o kojoj će u trećem stupnju u utorak 20. veljače odlučivati Vrhovni sud.
Umirovljeni policajac Kihalić je u prosincu 2005. na sisačkom Županijskom sudu osuđen zbog teških ubojstava iz bezobzirne osvete, mržnje i osobito niskih pobuda supruge Željke (39) i njezinih dviju prijateljica Nade Kušan (39) i Vesne Mokrović Marinković (40) u Petrinji.
Za ubojstvo supruge, koju je ubio s dva hica iz pištolja jer je pokrenula brakorazvodnu parnicu, kažnjen je dugotrajnim zatvorom od 30 godina. Za ubojstvo njezinih prijateljica, koje su Željku Kihalić podupirale u namjeri da se rastavi zbog zlostavljanja u braku, također je dobio po 30 godina zatvora. Na kraju mu je izrečena najviša jedinstvena kazna od 40 godina.
Kihaliću, koji se branio da je u vrijeme počinjenja zločina bio neubrojiv, izrečena je i sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koje može trajati najdulje tri godine.
Vještaci su na suđenju utvrdili da je zločin počinio smanjeno ubrojiv, no da je bio svjestan svega. Ranija neosuđivanost, smanjena ubrojivost i sudjelovanje u Domovinskom ratu bile su mu olakotne okolnosti, a kao otegotne okolnosti uzeto mu je jer je posegnuo za životom triju mladih žena, iza kojih je ostalo šestero, većinom malodobne djece.
U prvoj žalbi njegova braniteljica po službenoj dužnosti Nataša Pifar Mihelić tvrdila je da je Kihalić bio neubrojiv te da suprugu nije ubio iz osobito niskih pobuda, dok je za druga dva djela smatrala da nisu teška nego obična ubojstva.
Kihalić je jedan od sedmorice osuđenika u Hrvatskoj koji su dobili najveću moguću 40-godišnju zatvorsku kaznu.