U komentaru pod naslovom "Zašto Napolitano nije u pravu" Juri tvrdi da su u Italiji povijesne teme iz vremena fašizma, drugog svjetskog rata i "fojbi" povijesno istraženo, ali politički nezatvoreno područje i da upravo oni "koji podupiru tezu o egzodusu i fojbama kao protutalijanskom genocidu" odbacuju prijedloge da se ta tema demistificira i utvrdi istina o fojbama.
"Možda je strah da bi se saznala drukčija istina pokopao pijetet (prema žrtvama)", navodi u zaključku Juri koji podacima koje su objavili slovenski povjesničari i istraživači niječe "mitove" o "20.000 bačenih u fojbe zato što su bili Talijani" i o "350.000 izbjeglica iz Istre i Dalmacije".
Istraživanje slovenske povjesničarke Nevenke Troha zaključilo je da je u fojbe možda bila bačeno najviše 1600 mrtvih tijela, a u egzodusu je današnje slovenske i hrvatske krajeve napustilo najviše 204.000 ljudi, navodi Juri.
Izjave talijanskog predsjednika Napolitana i reakcije hrvatskog predsjednika Mesića "gore kao benzin i riskiraju političku destabilizaciju sjevernog Jadrana", a posljedice snose svi koji su se trudili da se dokumentira i objelodani prava istina o onome što se nekada događalo na zapadnoj granici nekadašnje Jugoslavije, navodi Juri.
"I ovaj je put nastradala povijesna istina, devalvirana je upravo retoričkim veličanjem navodne istine i sjećanja. Ni ton ni riječi koje je odabrao Napolitano, a niti oni koje je odabrao Mesić nisu vrijedni dvaju demokratskih i europskih predsjednika. Naravno, hrvatski je predsjednik sangvinik, pa je kao predsjednik priuštio seriju ocjena koje baš nisu u skladu sa ulogom predsjednika države. No, u isto bi vrijeme s povijesnopg aspekta u mnogo čemu mogao biti u pravu", kaže on.
"Retorika sjećanja koju je odabrao Napolitano na tragu je međutim stereotipa sa očitim protuslavenskim prizvucima. Oni su do prije nekoliko godina bili karakteristični za krajnju talijansku desnicu i bili njeno ekskluzivno pravo, osobito za desnicu uz istočnu granicu", upozorava Juri koji se pita nije li u Italiji na djelu postupak "homologizacije fanatičnog patriotizma" koji podsjeća na talijanski "risorgimento" (narodni preporod) iz 19. stoljeća.
Juri upozorava na negativni naboj koji u talijanskom suvremenom jeziku nosi već sama upotreba pojma "slavi" (Slaveni) koju najčešće talijanski mediji koriste u crnim kronikama, te u tom smislu problematizira Napolitanovu sintagmu o "slavenskom ekspanzionizmu" koji u podtonu potvrđuje pučku percepciju o "manje civiliziranom pokretu koji dolazi s istoka".