Dosadašnja književna znanost posvete starih hrvatskih pisaca smatrala je tek konvencionalnim izrazima poštovanja, no Pavličić ih promatra kao kratke osvrte i njihove jedine poetičke deklaracije.
Pavličić je u knjizi obradio posvete Marka Marulića, Petra Hektorovića, Petra Zoranića, Dinka Ranjine, Dominka Zlatarića, Ivana Gundulića, Petra Zrinskog, Matijaša Magdalenića, Ignjata Đurđevića i Andrije Kačića Miošića.
Kod Pavličića nije riječ o deskriptivnim poetikama, nego o izboru tekstova u kojima su autori progovarali o svojim opusima, ali i o kontekstu društvene situacije kojoj se obraćaju, rekla je akademkinja Dunja Fališevac.
Knjiga mijenja našu percepciju o toj temi, jer su se predgovori starijih pisaca dosad uzimali u obzir samo u kulturno-povijesnom smislu, istaknuo je književni teoretičar Zoran Kravar.
Ocijenio je da je Pavličić na dobrim polazištima pronašao novi način sagledavanja djela starijih hrvatskih književnika.
Pavličić je objasnio da je teorija kod tih pisaca bila skrivena, oni nisu pisali poetičke traktate i izravno davali mišljenja o knjigama ili književnosti, već u skrivenom obliku predgovora.
Po njegovim riječima, temeljni cilj bio je pokazati da je riječ o važnoj problematici i potaknuti dalje na njezino istraživanje.
Prozaik, feljtonist, književni povjesničar i prevoditelj Pavao Pavličić (1946., Vukovar) u književnosti se javio 1972. zbirkom fantastičnih priča "Lađa od vode".
Osim romana, kojima je stekao popularnost kod širega čitateljskog kruga, objavio je pet zapaženih knjiga feljtona, te nekoliko lirsko-memoarskih knjiga. Redoviti je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost.
Knjiga je objavljena u biblioteci "Theoria" Matice hrvatske.