O knjizi su govorili povjesničar Ivo Banac, profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Ivo Žanić, filmski redatelj Zvonimir Berković i urednik knjige Josip Pandurić.
"Radica nije pripadao endehaškoj emigraciji", rekao je Banac dodavši kako je podupirao Tita. "To mu brodolomci iz NDH nikad nisu oprostili", dodao je.
"Kad sam u New Yorku kao pripadnik skupine 'Studenti za demokratsku akciju' 1968. u prolazu susreo Radicu, pokazujući na naš skup, uzviknuo je: "Ovdje ubijaju demokraciju", naveo je Banac dodavši kako mu na to tada nije stigao odgovoriti.
Po Žanićevim riječima Radica je bio liberalni intelektualac. Bio je protiv totalitarnih ideologija, rekao je dodavši kako je Tita podupirao zbog njegova antimonarhizma i federalizma.
Pandurić je ustvrdio kako je ovu Radičinu knjigu odbila objaviti Matica hrvatska, pa ju je, kako je rekao morao tiskati u Beogradu.
Berković je naveo kako se s Radičinom knjigom susreo još za svoga školovanja u Zaječaru. "Kad sam tijekom rata došao u Zagreb, knjigu sam pronašao odbačenu na jednoj gomili smeća", rekao je, dodavši kako ju je vlasnik vjerojatno odbacio da ne bi morao odgovarati na pitanja o imenu nakladnika, masonskim znakovima na njezinim koricama ili zato što je objavljena na ćirilici.
Knjigu Agonija Europe - razgovori i susreti (408 str.) objavio je 1940. na srpskom jeziku i ćirilici u Beogradu nakladnik "Geca Kon".
Podijeljena je na tri dijela, a u prvom su dijelu objavljeni autorovi razgovori s Guglielmom Ferrerom, u drugom je pisao o svojim susretima i razgovorima s Paulom Valeryjem, Thomasom Mannom, Benedettom Croceom, Andreom Gideom, Nikolajem Berdjajevim, Georgesom Duhamelom, Joeseom Ortegom Y Gassetom, Julienom Bendamom Salvadorom de Madariagom Charlesom, Ferdinadom Ramuzom, Gonzagueom de Reynoldom, Charlesom Maurrasom, Giovannijem Pappinijem, Francoisom Mauriacomom, Jacquesom Maritainom, Carlom Sforzom, Andreom Siegfriedom, Maksimom Gorkim, Luigijem Pirandellom, Marinettijem, Merežekovskim i Tilgherijem.
U trećem su dijelu opisani susreti s Miguelom de Unamunom.
Nakladnik je u hrvatsko izdanje uvrstio priloge Ive Banca "Bogdan Radica - agonija i borba" i Steve Đuraškovića "B.R. - nacionalist, liberal i kozmopolit istodobno".
Na kraju su dodane biobliografske bilješke o Radičinim sugovornicima te kazalo imena.
Kritičar, esejist, publicist i politički emigrant Bogdan Radica rodio se godine 1904. u Splitu, a umro je 1993. u New Yorku. Bio je u diplomatskoj službi Kraljevine Jugoslavije, a potkraj 40-ih predavao je povijest na američkom Sveučilištu 'Fairleigh Dickinson' (New Jersey). Isprva se zalaže protiv jugoslavenske vlade u Londonu, a za Josipa Broza Tita, pa 1945. radi u Ministarstvu informacija u Beogradu, ali se ubrzo, razočaran, vraća u SAD." Objavio je više knjiga, među kojima je i knjiga "Hrvatska 1945." (godine 1974.).