Nevladina organizacija osnovana 2000. godine, Mreža CHRIS je trenutno organizirana u 6 ureda (Novi Sad, Negotin, Valjevo, Novi Pazar, Vranje i Niš). Uz monitoring karakterističnih slučaja nepoštivanja ljudskih prava, organizacija radi na umrežavanju ravnopravnih partnera koji pružaju direktnu, besplatnu pravnu pomoć osobama čija se prava krše.
"Često govor mržnje u javnosti ima upravo za predmet mržnje Hrvate. Primjer je prijetnja smrću novinarima "Hrvatske riječi" početkom 2004. i vrijeđanja bivše ministrice Ivane Dulić-Marković više puta tijekom 2006., s govornice republičkog parlamenta ili po novinama samo zbog njezina hrvatskoga podrijetla, što je sve ostalo nekažnjeno", navodi se u izvješću.
Nadalje, iznosi se u izvješću, izostaju i različiti oblici poticanja tolerancije, a ne postoje ni bilo kakve političke ili pravne sankcije za netolerantno djelovanje.
Također, ne postoji legalni okvir niti pak nekakva institucionalna praksa koja bi osiguravala ravnopravno sudjelovanje predstavnika hrvatske zajednice u poslovima od općeg značaja.
U dokumentu stoji i da u Srbiji "nije napravljen otklon od asimilacijske politike spram hrvatske manjine, koju su otvoreno provodile ranije vlasti. To se ogleda u nastavljanju pružanja potpore tzv. 'bunjevačkoj" opciji', odnosno skupini Bunjevaca koji negiraju hrvatsko podrijetlo te zajednice.
"Prijašnje su vlasti zastupnike ove ideje otvoreno podupirale, a s druge strane, uskraćivale potporu hrvatskoj strani. Sadašnja vlast ove dvije opcije stavlja na istu razinu, pod izlikom demokratskoga prava svakoga da se izjasni kako to želi", stoji u Izvješću.
Premda Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina jamči manjinama pravo na informiranje na materinjem jeziku, država još nije ispunila obvezu da u "programima radija i televizije javnog servisa osigura informativne, obrazovne i kulturne sadržaje na jeziku nacionalne manjine", ističe se u izvješću.
Problemi, kako se navodi, postoje i kod pitanja službene uporabe hrvatskog jezika u Vojvodini koji još uvijek nema taj status iako je inicijativa za njegovo uvrštavanje kao službenog u Vojvodini pokrenuta još početkom 2002.
U izvješću se primjećuju da ipak "ima značajnih pomaka u unapređivanju uvjeta potrebnih za očuvanje kulture i identiteta pripadnika hrvatske nacionalne manjine - postoji obrazovanje na hrvatskom nastavnom jeziku, izdaje se i financira tjednik na hrvatskom jeziku, pokrenut je program na hrvatskom jeziku pri Radio i televiziji Vojvodine u drugoj polovici 2006.".
Međutim, "još uvijek objektivno ograničenje predstavlja činjenica da ne postoji sustavni i institucionalni oblik financiranja kulturnih manjinskih institucija, što ima negativne posljedice i u domeni ostvarivanja manjinskih prava", zaključuje se među ostalim u Alternativnom izvješću.