BELGIJA-LE SOIR OD 21.12.00. RAZGOVOR S SCHOUTHEETEOM

BELGIJA LE SOIR 21. XII. 2000. 'Nica nije dosegnula predodžbu iz Maastrichta' Pascal Martin razgovarao je s bivšim belgijskim stalnim predstavnikom pri Europskoj uniji Philippeom de Schoutheeteom o sporazumu iz Nice i o proširenju EU-a: " - Sporazum iz Nice prilično je ozloglašen. Vi ipak priznajete da ima i neke dobre strane... = Sporazum postoji i to je prva dobra strana. U protivnom, dovela bi se u pitanje sposobnost šefova vlada da riješe problem proširenja. Također je važno što je olakšana pojačana suradnja, napose ukidanjem prava veta. Budućnost će nam reći jesu li traženi uvjeti dovoljno prilagodljivi da bi taj sustav mogao djelovati. Što se tiče proširenja kvalificirane većine, postignut je stanovit napredak. No formulacija je toliko zamršena, da će se rezultat moći procijeniti tek u provedbi. Imenovanje predsjednika Povjerenstva kvalificiranom većinom također je jako važno. Isto tako treba povesti računa o ljudskim pravima u članku 6. Ona sporazumu daju humaniji lik. - Koje su loše strane sporazuma? = Nica je trebala reformirati ustanove kako bi mogle djelovati u proširenoj Uniji. Još smo daleko od toga. Tako je povišen prag kvalificirane većine. Što znači da će sutra trebati veći postotak glasova da bi se neka odluka u Vijeću prihvatila. Razumljivo, trebalo je prevladati protivno: što se više proširujemo, proces odlučivanja mora biti jednostavniji. Kada je riječ o podjeli glasova - drugim riječima o utjecaju koji će pojedina država članica ubuduće imati u Vijeću - očito joj je dana simbolična važnost. Zabrinjava to što svaka zemlja brani vlastite interese, zaboravljajući na svaki politički projekt za Uniju. U Nici se nije dosegnula glavna politička predodžba koja je pretezala u Maastrichtu. Znakovito je da je glavnina raspre o kvalificiranoj većini bila usmjerena na blokirajuću manjinu... U tomu treba vidjeti međuvladin duh obilježen nacionalnim zatvaranjem. To je zabrinjavajuće za Europu, osim slabog teksta. - Što je razlog tom nedostatku predodžbe, tom zatvaranju u sebe? = Postoji nedostatak vodeće uloge u Europi koju treba povjeriti državnom poglavaru. Ponajprije u Francuskoj i u Njemačkoj. Dinamika koja je utjecala na europsku izgradnju u mjesecima prije Maastrichta bila je uglavnom francusko-njemačka. Odatle i zamisao o političkoj uniji koja bi pratila monetarnu. Te dinamike više nema. Beneluks je također mogao biti na mjestu pokretača, ali se nije dobro uključio u završnoj fazi sporazuma iz Nice. S druge strane, već se nekoliko godina osjeća da su neke europske zemlje u napasti da prihvate međuvladin pristup, povratak na staru diplomaciju, umjesto zajedničkog pristupa koji je prevladavao četrdeset godina. To nije dobro. Ključ budućnosti još uvijek je europski pristup u kojemu mali imaju veću sigurnost. To nije prvi put da su velike države protiv malih. No činjenica da su se male države do sada dobro osjećale u izgradnji Europe, danas se pomalo gubi iz vida. - Može li taj sporazum, unatoč svemu, omogućiti uspješno proširenje? = On formalno rješava glavne probleme koji bi se morali riješiti prije proširenja. No, po mom mišljenju, ne rješava puno teže probleme kao što je odlučivanje u proširenoj Uniji, napose u prilikama globaliziranog gospodarstva čija se pravila moraju prilagoditi našim potrebama. K tome, tu je jaz između građana i političkih krugova koji se produbljuje od danskog referenduma 1992. Da bi se taj jaz premostio, sporazum treba pojednostavniti. No neke odluke iz Nice toliko su zamršene da se pitamo kako ih razbistriti. (...) - Hoće li biti prežitaka iz Nice? Hoće li belgijsko predsjedateljstvo morati ispravljati ono što je učinjeno na Francuskoj rivijeri? = Ne. No Belgija će imati važnu ulogu u ključnom trenutku. Izjava o razdoblju nakon Nice pozitivna je zbog toga što traži da se ide dalje, da se predvidi barem pojednostavljenje sporazuma, s obzirom na čimbenike javnosti i na različite razine odlučivanja... Razdoblje nakon Nice ne treba shvaćati kao prežitak."