KIJEV, 15. prosinca (Hina/Reuters) - Zatvaranjem trećeg i posljednjeg djelatnog reaktora u petak je, nakon dugotrajnih najava, zatvorena jedna od najpoznatijih svjetskih nuklearnih elektrana, ona u Černobilu.
KIJEV, 15. prosinca (Hina/Reuters) - Zatvaranjem trećeg i
posljednjeg djelatnog reaktora u petak je, nakon dugotrajnih
najava, zatvorena jedna od najpoznatijih svjetskih nuklearnih
elektrana, ona u Černobilu.#L#
Otkako je 1986. godine bila poprištem najteže svjetske nuklearne
nesreće, elektrana u Černobilu postala je diljem svijeta simbolom
opasnosti od nuklearne energije.
Četrnaest godina nakon eksplozije reaktora broj četiri, njegovi
betonski, još uvijek visokoradioaktivni ostaci zasjenjuju omanji
spomenik podignut u spomen tridesetorice vatrogasaca, prvih žrtava
černobilske nuklearne katastrofe.
Smatra se da je na tisuće ljudi umrlo od posljedica radijacije nakon
što je došlo do curenja iz oštećenog reaktora. Svaki šesnaesti
Ukrajinac, milijuni Rusa i Bjelorusa trpe i danas posljedice po
zdravlje, uključujući rak štitnjače i respiratorne probleme.
U krugu 30 kilometara oko nuklearne prostire se tzv. mrtva zona, u
kojoj danas nema ni žive duše i koja će, prema riječima
znanstvenika, još stoljećima biti nepogodna za život.
Reaktori broj jedan i dva već su ranije zaustavljeni - broj dva
nakon velikog požara 1991. godine, a broj jedan pet godina kasnije
nakon što mu je istekao rok trajanja.
Treći reaktor proizvodio je pet posto električne energije zemlje, a
ukrajinski predsjednik Leonid Kučma složio se početkom godine s
njegovim zatvaranjem u zamjenu za zapadnu financijsku pomoć kojom
bi se omogućila zamjena reaktora u drugim elektranama.
Svečanom činu zatvaranja reaktora u petak prethodila je zajednička
molitva predstavnika svih ukrajinskih vjera u crkvi Svete Sofije,
nakon čega su se u kijevskoj Nacionalnoj palači okupili
predstavnici Ukrajine, Rusije i Bjelorusije.
Skupina za zaštitu okoliša Greenpeace pozdravila je zatvaranje
nuklearke u Černobilu istodobno pozvavši na isključivanje još 14
reaktora istovjetnih černobilskima, koji se nalaze u nuklearnim
centralama diljem bivšeg Sovjetskog Saveza.
Nuklearka u Černobilu bila je primjerom tajne koju ni moćni
sovjetski propagandni stroj nije uspio sakriti od očiju svjetske
javnosti. Švedski znanstvenici prvi su, dva dana nakon katastrofe
od 26. travnja, registrirali porast radijacije, utvrdivši da
radijacija nije zabilježena unutar njihove nuklearke u blizini
Stockholma, no da radijacijskih čestica ima u travi oko nuklearke.
Nakon što su stručnjaci utvrdili da radijacija dolazi s istoka,
švedski diplomatski predstavnici u Moskvi zatražili su
objašnjenje, no rečeno im je da se ništa nije dogodilo. Prve
informacije počele su se, međutim, probijati kroz sovjetski zid
šutnje već iste večeri kada je službena novinska agencija Tass
izvijestila da je došlo do incidenta u nuklearnoj centrali u
Černobilu, sjeverno od Kijeva, u kojoj je bilo i žrtava.
Dan-dva nakon toga, kada je svijet već očajnički iščekivao nove
informacije, sovjetski diplomati u zapadnoj Europi uspostavili su
diskretne kontakte s tamošnjim znanstvenicima tražeći sugestije o
tome kako obuzdati katastrofu. Nakon toga slijedila su sve
detaljnija izvješća o uzrocima i razmjerima nesreće.
Prema tumačenjima nekih znanstvenika upravo je Černobil bio
prijelomna točka, početak perestrojke i sovjetskoga otvaranja
prema svijetu i prema vlastitoj javnosti. No, oni upozoravaju da
je, unatoč radikalnim promjenama posljednjeg desetljeća, određeni
strah od "curenja" informacija ostao prisutan i u nedavnom slučaju
havarije nuklearne podmornice "Kursk" u Barentsovom moru.
(Hina) br sv