NERIJEŠENA TRI BITNA PROBLEMA U SLOVENSKO-HRVATSKIM ODNOSIMA

LJUBLJANA, 22. studenoga (Hina) - Tri su glavna pitanja ostala neriješena u odnosima Hrvatske i Slovenije od njihova osamostaljenja, unatoč više od trideset sklopljenih međudržavnih sporazuma.#L# Riječ je o pitanju granice, osobito morske (Piranski zaljev), pravima i obvezama u nuklearci Krško, te obveze podružnice Ljubljanske banke Zagreb prema hrvatskim štedišama. Slovenija je od početka razgovora o razgraničenju na moru davala do znanja kako je riječ o pitanju koje je za nju od prioritetnog strateškog interesa, s kojim je povezivala rješenje ostala dva pitanja. Od osnutka mješovite međudržavne diplomatske komisije za granice Ljubljana je inzistirala na načelu "cjelovitosti Piranskog zaljeva". To načelo - koje je Hrvatska osporavala - svodi se na tvrdnju kako je na dan proglašenja neovisnosti Slovenija u cjelini imala administrativnu kontrolu u zaljevu i da joj Piranski zaljev pripada u cjelini. Osim toga, stajalište slovenskih diplomata je da u pregovorima s Hrvatskom valja svakako osigurati teritorijalni izlaz Slovenije u međunarodne vode. U tom su smislu odbijena kompromisna rješenja poput morskog koridora do otvorena mora ili kondominija (zajedničke uprave) u zaljevu. Prvi posjet predsjednika Stipe Mesića Sloveniji početkom godine urodio je izjavama kako je strateški interes obiju država (izlaz Slovenije na otvoreno more, odnosno održanje hrvatske morske granice s Italijom) moguće uključiti u buduće rješenje, ali zbog pada Drnovšekove vlade sredinom godine razgovori o tom pitanju nisu obnovljeni jer se Bajukova vlada morala posvetiti drugim pitanjima. I u programu nove Drnovšekove vlade odnosi s Hrvatskom i rješenje otvorenih pitanja postavljeni su na visoko mjesto, bez promjene u prioritetima otvorenih pitanja za Sloveniju. Napredak bi mogla otežati činjenica što se i u novoj vladi nalazi Slovenska pučka stranka (SLS+SKD), čiji je prvak Franc Zagožen nenaklonjen ratifikaciji malograničnog sporazuma jer ga drži prejudiciranjem pitanja morske granice na štetu Slovenije. U svojim prvim izjavama nakon ponovnog izbora premijer Drnovšek izjavio je u vezi s otvorenim pitanjima da je riječ o "politički i stručno" složenim problemima, ali da se u idućoj godini otvara prostor za njihovo rješenje. U slovenskoj su politici pritom prisutne dvije "škole" - jedna da otvorena pitanja treba riješiti što prije (pa i pitanje granice) jer se odnosi s Hrvatskom stalno spominju u izvješćima Europske komisije o napretku pri uključivanju Slovenije u EU (kao otežavajući faktor) i druga da je potrebno - u novoj klimi nastaloj nakon političkih promjena u Hrvatskoj i u jugoistočnoj Europi - ići od rješavanja manjih problema k rješavanju većih, te računati na stratešku važnost Slovenije za uključivanje Hrvatske u Europu. Pitanje štednje Ljubljanske banke Zagreb i struje iz nuklearke Krško, osobito prvo, stavljeno je u kontekst "sukcesijskih" pitanja. Slovenija ostaje pri stajalištu kako je stara devizna štednja u Ljubljanskoj banci deponirana na računu bivše Narodne banke Jugoslavije u skladu s tadašnjim propisima, te da je mogućnost rješenja problema smanjena nakon ukidanja licence za rad Ljubljanske banke u Hrvatskoj. Također se tvrdi kako novoosnovana Nova Ljubljanska banka - koja je preuzela aktivu stare Ljubljanske banke - nema obveza prema štedišama Ljubljanske banke Zagreb. Prošlogodišnji intenzivni pokušaji sklapanja međudržavnog ugovora o vlasničkom udjelu i obvezama prema Nuklearci Krško nisu okončani, a zamrli su nakon političkih promjena koje su u ovoj godini slijedile u Hrvatskoj, a zatim u Sloveniji. U Ljubljani se drži kako je taj problem - kao i ponovno uključivanje HEP-a u preuzimanje struje iz Krškoga - najlakše riješiti, ali se inzistira na cijeni energije koja bi uključivala troškove buduće razgradnje nuklearke. (Hina) fl rb