FRANCUSKA-LE MONDE OD 5.12.00.RAZGOVOR S MOSCOVICIJEM

FRANCUSKA LE MONDE 5. XII. 2000. Pierre Moscovici: 'Susret u Nici možda neće uspjeti, ali razlog tomu neće biti francusko-njemačka razmirica' S Pierreom Moscovicijem, francuskim ministrom za europska pitanja, u radijskoj emsiji 'Grand Jury RTL - Le Monde - LCI' razgovarali su novinari Anita Hausser, Patrick Jarreau i Olivier Mazerolle: " - Romano Prodi, predsjednik Europskog povjerenstva kaže da susret na vrhu u Nici ima pedeset posto izgleda da ne uspije. Zašto? = To nije moje predviđanje. Uostalom, ja ne dajem predviđanja. Mislim da ćemo se u Nici naći pred dvjema glavnim odlukama: kakve ustanove, za kakvu proširenu Europu? To je izazov, i to velik, jer Europsku uniju sutra neće činiti isključivo petnaestorica koju poznajemo - zapadno gospodarstvo - već trideset, pa i trideset pet zemalja, sa zemljama srednje i istočne Europe, kao i s Balkanom, a jednom možda i s Turskom. Kakav treba biti politički sporazum iz Nice za proširenu Europu u sljedećih petnaest ili dvadeset godina? Različiti su interesi, shvaćanja i stajališta zbog kojih su ovi pregovori iznimno teški. Oni su odmakli, ali se još nisu svršili. Uspjeh je potreban i svi to žele; ali, istodobno, prečku treba postaviti na stanovitu visinu. Mi želimo sporazum, ali bolje nikakav sporazum nego loš. - Što će se dogoditi ne postigne li se dogovor? = Nisam sklon takvoj mogućnosti! Odlučili smo da ćemo u Nici održati vjerojatno najdulju sjednicu Europskog vijeća u povijesti izgradnje Europe iz dvaju razloga: prvo zato što imamo golem dnevni red, drugo zato što želimo poboljšati prilike za uspjeh. Nepostizanje sporazuma - svatko to mora imati na umu u času kada započinje pregovore - imat će teške posljedice za Europsku uniju čije se ustanove neće reformirati, i ozbiljne posljedice za proširenje. Izazov je velik za Europsku uniju. On nije životno važan - ona će i dalje djelovati - ali to je najvažniji susret desetljeća. - Kako izgladiti nesuglasice između 'malih' zemalja koje žele zadržati ovlasti koje postoje diljem Europe i zemalja, recimo, važnijih, kao što je Francuska, Njemačka, pa i Velika Britanija i Španjolska? = Nema 'malih' ni 'velikih' zemalja. Postoje zemlje koje su više ili manje napučene. O tomu treba povesti računa, jer Italija, Francuska i Njemačka ipak imaju dvjesto milijuna stanovnika od trista milijuna koliko ih EU ima danas, i četristo milijuna koliko će ih imati sutra. Ne možemo ih samo tako zanemariti! Danas su male zemlje odveć zastupljene u usporedbi s velikima, u smislu glasova u Vijeću, i svaka ima svog povjerenika. Mi smo se spremni odreći jednog povjerenika. Ne želimo upravno vijeće: želimo Uniju koja će i dalje biti europska, u kojoj će svi imati jednaka prava i obveze. - 'Mali' se ne žele odreći svog povjerenika... = To je pogrješno shvaćanje. Povjerenstvo je naddržavno tijelo; kako god bilo, ono ne zastupa državu. Države, vlade zastupljene su u ministarskom vijeću. Povjerenstvo mora biti jamac zajedničkih europskih interesa, a da bi bilo djelotvorno, mora se smanjiti. Vlada s trideset pet članova koji k tome zastupaju trideset pet država, to ne ide. - Spomenuli ste demografiju i rekli da 'veliki' ne smiju biti zanemareni u Vijeću, a kad Njemačka traži da se povede računa o njezinih osamdeset milijuna stanovnika, Francuska se ne slaže. Zašto? = Moramo se vratiti na početak, u 1950. U uspomenama Jeana Monneta pronašao sam vrlo zanimljive stvari. Kancelar Adenauer mu je rekao: moramo stvoriti Europu radi pomirbe i Njemačku izjednačiti s Francuskom, bez obzira hoće li Francuska obuhvaćati ono što se tada zvalo Francuska unija ili neće, i bez obzira hoće li se Njemačka ujediniti ili ne. Dakle, nema razloga da Njemačka traži više glasova od Francuske. Uostalom, demografska razlika postoji od početka. - Jesu li francusko-njemački odnosi još uvijek u tako osjetljivu položaju da ne možemo reći: 'Njih je osamdeset, a nas šezdeset milijuna, oni imaju pravo na dodatni postotak glasova'? = To je bit! Nismo izgradili Europu da bismo razmišljali kako jednih ima osamdeset, a drugih šezdeset milijuna, niti zbog gospodarskih razloga. Izgradili smo ju zbog mira, i to moramo stalno imati na umu. Živimo zajedno radi mira. Živimo zajedno da bismo osigurali poštovanje naših vrijednosti. Živimo zajedno da bismo se oduprli ksenofobiji, rasizmu, antisemitizmu. Živimo zajedno radi jednakosti između muškaraca i žena. - To zahtijeva potpunu jednakost između Francuske i Njemačke? = Mislim da je to jedan od temelja sloge, da. - Znači li to što njemačka vlada traži da prijeđe u viši razred, da Europa više nije toliko u središtu njemačke političke i strategijske predodžbe? = U potpunosti razumijem taj zahtjev koji, uostalom, više očituju dužnosnici njemačkog ministarstva vanjskih poslova nego sam kancelar. Uvjeren sam da na europskom susretu na vrhu u Nici neće biti francusko-njemačkog problema. Susret u Nici može propasti, ali on neće propasti zbog francusko-njemačke razmirice."