KARDINAL KUHARIĆ: KAŠIĆEVA BIBLIJA JEZIČNI SPOMENIK HRVATSKOG JEZIKA

ZAGREB, 26. rujna (Hina) - "U životu svakog naroda prijevod Svetog pisma na narodni jezik predstavlja događaj, vjerski i kulturni", napisao je kardinal Franjo Kuharić u kratkom tekstu koji je objavljen na samu početku hrvatskoga prijevoda Kašićeve Biblije, koju je nedavno u dva sveska objelodanila njemačka nakladnička kuća Ferdinand Schoeningh iz Padeborna.#L# "Da se pojavila Biblija utjelovljena u književno tijelo hrvatskoga jezika, zacijelo bi bila odigrala ključnu ulogu u vjerskom životu i u povijesti jezika", napominje u tekstu Kuharić, dodajući kako bi bila prikraćena bar koja, ako ne i mnoga, tražilačka zaobilaznica, ako ne i stranputica. Po kardinalovoj ocjeni Kašićeva se Biblija pojavljuje nakon više od 350 godina u slavnom nizu "Biblia Slavica" kao jezični spomenik hrvatskog jezika i ponuda tražiteljima hrvatske teološke terminologije. Svećenik Družbe Isusove Bartol Kašić, pisac prve hrvatske gramatike "Institutiones linguae Illlyricae (Rim, 1604.), Bibliju je preveo na hrvatski jezik u Dubrovniku i Rimu između 1622. i 1636. Profesor Svetog pisma na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu Adalbert Rebić objavljivanje hrvatskoga prijevoda Kašićeve Biblije smatra izvanredno važnim za biblijsku znanost. "Da je na sreću objavljena kad je napisana, to bi za hrvatsku kulturu i jezik bilo od izvanredne velike važnosti. Ona bi zacijelo pridonijela da se hrvatski jezik štokavskog narječja proširi na šire područje gdje su živjeli Hrvati", rekao je Rebić, podsjetivši kako je Kašićev hrvatski prijevod Biblije najstariji sačuvani prijevod, jer se drži kako je Bernardin Frankopan između 1520. i 1529. preveo cjelovitu Bibliju, ali je rukopis nestao. Po Rebićevim riječima sada nakon objavljivanja Kašićeva prijevoda Biblije napokon se može pristupiti analizi prijevoda - je li prijevod točan ili slobodan, je li kod prijevoda koristio Vulgatu ili tekstove na grčkom i hebrejskom jeziku, koje je teološke izraze rabio, kako je hrvatski jezik struktriran, gramatički i leksički i td. "Kad se ispituju mogućnosti jednoga književnog jezika, pita se može li se na taj jezik prevesti Biblija, ta temeljna knjiga. Ako jezik profunkcionira u Bibliji, onda taj jezik može sve, jer je Biblija važan pokazatelj izgrađenosti jezika", izjavila je Darija Gabrić- Bagarić, znanstvena savjetnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i autorica opsežnoga rječnika Kašićeve Biblije, koji je tiskan na kraju drugoga sveska Schoeninghova izdanja u kojem su objavljeni znanstveni komentari. Po riječima Darije Gabrić-Bagarić cijeli je prijevod štokavski na ikavsko-ijekavskoj mješavini (čovjek/čovik, dječica/dičica) i da je objavljena kad je napisana, imali bismo temelje standardnog jezika mnogo prije ilirskoga razdoblja. Osim općehrvatskoga leksika u Kašićevu prijevodu prepoznaju se specijalni leksički slojevi - dubrovački sloj, budući da je prijevod bio namijenjen tomu području, bosanski govor te dalmatinski govor. Kašićev prijevod obiluje mnogim novotvorenicama (knjižnica/biblioteka, rječosijač/brbljavac), a neke su nastale i prilagodbom latinskih riječi ili kalkiranjem. Po riječima Darije Gabrić-Bagarić riječ knjižnica nije stvorena u 19. st., kako to navodi veliki Akademijin rječnik, nego ju je skovao Kašić. Tu riječ imamo u njegovu prijevodu Biblije. Na sinataktičkoj i leksičkoj razini u prijevodu Kašić se oslanjao na primorske lekcionare Bernardina Splićanina, Nikše Ranjine i Ivana Bandulavića (bosanskoga franjevca iz 17. st.). Morfološka i fonološka struktura tipična je za ijekavski i štokavski 17. stoljeća. Na rječniku Kašićeva hrvatskoga prijevoda Biblije Darija Gabrić- Bagarić radila je godinu i pol dana. Popisane su sve riječi i dane su s potvrdama da bi se vidjele jezične značajke - morfološka i fonološka struktura. (Hina) mc