ES-SIMBOLI-Politika ŠPANJ. 29. VIII. - ABC - GLOBALIZACIJA ŠPANJOLSKAABC29. VIII. 2000.Transnacionalni simboli"Globalizacija je proces sličan onome koji je proširio i zgusnuo polis u carstvo, ili onaj koji okuplja države kao što su
SAD, Sovjetski Savez ili Europska unija. To je isti proces, ali na višoj razini, na svjetskoj razini.Ako su sjevernoameričke države uspostavile federaciju i ako se europske nacije ujedinjuju, na koji god način, u Europsku uniju, ne vidim zašto bi bilo loše da se ujedine i veliki svjetski blokovi, a vrhunac toga ujedinjavanja bila bi svjetska konfederacija na čijem bi čelu bio UN kao parlament, u kojemu bi se predstavnici birali općim glasovanjem, a postojao bi i svjetski sud, a i vlada na toj razini.Ako ostavimo po strani političke aspekte takvoga procesa, a jasno je da bi bili dobri, jer bi to značilo i prestanak ratovanja, a i gospodarski aspekti koji, kao cjelina, izgledaju dobri jer pomažu razvoju siromašnih država, želio bih se usredotočiti na element procesa globalizacije za koji mislim da je temeljan upravo zato što je iracionalan: problem simbola.
ŠPANJOLSKA
ABC
29. VIII. 2000.
Transnacionalni simboli
"Globalizacija je proces sličan onome koji je proširio i zgusnuo
polis u carstvo, ili onaj koji okuplja države kao što su SAD,
Sovjetski Savez ili Europska unija. To je isti proces, ali na višoj
razini, na svjetskoj razini.
Ako su sjevernoameričke države uspostavile federaciju i ako se
europske nacije ujedinjuju, na koji god način, u Europsku uniju, ne
vidim zašto bi bilo loše da se ujedine i veliki svjetski blokovi, a
vrhunac toga ujedinjavanja bila bi svjetska konfederacija na čijem
bi čelu bio UN kao parlament, u kojemu bi se predstavnici birali
općim glasovanjem, a postojao bi i svjetski sud, a i vlada na toj
razini.
Ako ostavimo po strani političke aspekte takvoga procesa, a jasno
je da bi bili dobri, jer bi to značilo i prestanak ratovanja, a i
gospodarski aspekti koji, kao cjelina, izgledaju dobri jer pomažu
razvoju siromašnih država, želio bih se usredotočiti na element
procesa globalizacije za koji mislim da je temeljan upravo zato što
je iracionalan: problem simbola.
Koliko god mi željeli razmišljati, kao Aristotel, da je čovjek
racionalna životinja, oduvijek je bilo motiva, u čovjeku i izvan
njega, da se pomisli i suprotno, a poslije Freuda nema više nikakve
sumnje: moramo uzeti u obzir i čuvstva, strasti, sklonosti i
podsvijest koja radi po svojoj volji. Tako je koncept jezik razuma,
a jezik iracionalnoga jest simbol.
Simbol je slika koja predstavlja neiskaziva čuvstva, a tamo gdje ne
dopire koncept, koristi se simbol. Jung koristi termin arhetipa dok
govori o univerzalnim simbolima koji otkrivaju dosljednost i
učinkovitost: 'simbol je psihološki stroj koji pretvara energiju'.
Arhetipovi pokreću libido - a to je podsvjesna psihička energija -
izazivajući iracionalno čuvstvo koje pokreće djelovanje. (...)
Mislim da se kultura sastoji od sposobnosti da dijelimo iste
simbole. (...) De facto, ljudske skupine ili nacije razgraničavaju
se upravo po simbolima koji su im zajednički: na drvo iz Guernike
čuvstveno se vežu Baski. Pilar je važan za Aragonce, Montserrat za
Katalonce, trg Cibeles za građane Madrida. To su autonomaški
simboli, rekli bismo mi u Španjolskoj. No, na jednoj drugoj razini
postoje i nacionalni simboli, stvoreni za prenošenje identiteta na
državu-naciju: crveno-žuta španjolska zastava, francuska
trobojnica, Marseljeza, 'God save the queen', brazilska nogometna
momčad, Coca-Cola u SAD-u itd.
U trenutku kad se u Europi države-nacije iz XV. stoljeća žele
ujediniti i stvoriti širi identitet, moraju stvoriti i
reprezentativne simbole toga identiteta. Samo ako države toga
zajedničkog tržišta budu dijelile iste simbole, prestat ćemo biti
zajedničko tržište i postat ćemo europski narod. Novi
nadnacionalni identitet dat će nam simboli koji će se pretvoriti u
transnacionalne simbole. Euro će biti jedan od njih, odatle dolazi
i njegovo značenje, a nije samo gospodarsko.
Nije lako stvoriti simbole: čovjek mora biti Shakespeare da bi
stvorio Hamleta, Cervantes za don Quijotea ili Leonardo za Mona
Lisu. Unatoč tome, proces stvaranja simbola nije prestajao kroz
povijest: zmija predstavlja raj i istočni grijeh, pauk majku koja
kastrira, neki su simboli svima zajednički, neki su plod
podsvjesnih represija, ali zajednički različitim osobama. (...)
Sada nam trebaju transnacionalni simboli da bismo stvorili osjećaj
svjetskoga identiteta. Koji bi to simboli mogli biti zajednički
cijelome čovječanstvu? Nema ih, trenutno, jer križ ništa ne vrijedi
u zemljama polumjeseca, a Buda ni u prvima ni u drugima. Mona Lisa je
jednako popularna kao princeza Diana, ali ni ona nije svjetski
poznata. Don Quijote, Faust i Sherlock Holmes dobri su samo za
pismene, ali ne svima. Kinezi s Tienanmena načinili su mali kip
slobode, pa taj kip dolazi na vrh transnacionalnih simbola. Možda
bi taj simbol bila fotografija Zemlje iz svemira.
Kakvi bili da bili, važno je da postoje, a budući da je proces
stvaranja zajedničkih simbola anoniman i proročanski posao, neće
biti stvoreni na nekome simpoziju ili u laboratoriju, ostat će dio
Božje volje pojava tih elemenata koji će možda, umjesto da utemelje
svjetsku uniju, pokazati da ona već postoji", piše Luis Racionero
Escritor.