FRANCUSKA-LIBERATION OD 21.8.00.O KORZICI

FRANCUSKA LIBERATION 21. VIII. 2000. Korzički Klan "Čini se da se danas postiže konsenzus oko vladinih prijedloga o budućnosti Korzike. Teritorijalna skupština većinom se glasova očitovala za dokument koji je predočio premijer, označivši istodobno potporu primijenjenim mjerama za gospodarski razvitak otoka bez presedana i institucijske promjene koje bi trebale označiti prekretnicu u francuskoj ustavnoj povijesti. Međutim, veliki dobitnici ovih susreta Matignona jesu nacionalisti koji su zahvaljujući ucjeni i prijetnji doveli do početka onoga što se stvarno može nazvati pravim pregovorima i koji danas dosta svečano mogu proglasiti pobjedu slobode. Liberta! Koliko je zločina počinjeno u tvoje ime i što treba razumjeti pod tim tobožnjim povikom okovana naroda! Liberta! Kakav smisao možeš imati u narodu koji je unatoč svojim težnjama bio i još uvijek je sačinjen od muškaraca i žena koji su nepovratno otuđeni od svojih obitelji i svojih klanova i čiji su najbolji sinovi stoljećima morali odlaziti kako bi drugdje pronašli tu slobodu koja im je samima bila uskraćena. Shvatiti Korziku! Shvatiti Korzikance! Sučeljena s besmislom bomba postavljenih na ulazima u službene zgrade; pred nejasnim govorom zaostalog nacionalizma; svjesna većinskog glasovanja republikanaca i lojalista, francuska zajednica gubi nadu da će ikad moći shvatiti što su Korzikanci i kakve su njihove stvarne nakane. Sami mi Korzikanci gubimo nadu da ćemo se moći ujediniti, tj. ponajprije da ćemo se moći osloboditi starih zloduha kako bismo zajedno pronašli novu ravnotežu. Htjeli bismo biti slobodni, želimo vjerovati da smo slobodni, ali osjećamo potrebu da se zatvorimo u mreže utjecaja i ovisnosti koje nas učvršćuju u osamljenosti koje se toliko plašimo. To je paradoks jednog naroda koji je ponosan na svoju slobodu i koji se srami svoje otuđenosti. Kako da francuska javnost ne podlegne napasti da prekine s tim otočanima koji ih vrijeđaju i izvrgavaju ruglu, tražeći sve veću pomoć i ne želeći u potpunosti sudjelovati u nužnim naporima i u solidarnosti; koji napadaju državne simbole, a od te iste države traže više novca i potpore. Korzika se nije mijenjala dvjesto godina: suparništvo među klanovima dovelo je do pada Pascala Paolija i poraza Ponte-Nova 1769. Napokon, klanovi su predvodili politički život na Korzici pod svim režimima, prihvativši na koncu, više ili manje, Republiku, iskoristivši stranački sustav kako bi bolje nadzirali klijentelu i zamijenivši raspru oko javne stvari svojim interesnim svađama. Klanski je sustav toliko ukorijenjen u korzičkom umu da su se stalni protivnici takvih prilika dragovoljno ili silom prilika, izopačili. (...) Na Korzici se ne glasuje prema savjesti, već ovisno o obiteljskim i klanskim interesima. Tako je sastavljanje teritorijalnih lista vješta alkemija kojom se na papiru odmah treba utvrditi broj mogućih glasova prema izbornoj važnosti svakog člana. (...) Osobna sloboda koja čovjeku omogućuje da se očituje po svojoj duši i savjesti i da nakon pravog razmišljanja iz uvjerenja i potpuno neovisno načini izbor, još uvijek je nemoguća na Korzici. Nema osobne, kao ni kolektivne savjesti, budući da se ova potonja može definirati samo prema općem interesu i budući da na Korzici postoji samo zbroj pojedinačnih interesa koje je klan dobio u zadatak da zadovolji. (...) U stvari, dati Korzici veću autonomiju znači poticati mafijaško skretanje koje je omogućio status iz 1991. Na svim poljima javnog života, izvan ugovorom utvrđenih okvira u kojima država djeluje kao partner i u kojemu dakle može iskoristiti svoje ovlasti i nadzor, teritorijalna izvršna vlast obnaša cjelokupnu vlast uz suradnju skupštine, pružajući pomoć prijateljima i prijateljima svojih neprijatelja kako bi se svi mogli nasititi kruhom opće dotacije decentralizacije. Želeći Korzici ponuditi veću slobodu, premijer neizravno potiče veću otuđenost među ljudima. Pojedinci koji još vjeruju u ulogu i u nepristranost države brinu se zbog opasnosti koju donosi ta institucionalna promjena. Uzmakom države dovedeno je u pitanje njihovo djelovanje, njihova mogućnost pobune i njihova jednostavna različitost. (...) Novi status dovodi do novog nesporazuma koji Korzici nije bio potreban: jedne on navodi na pomisao da je neovisnost moguća, a druge oslobađa straha od svakog separatističkog skretanja. Nacionalisti govore o etapi, a republikanci o izgledima za budućnost. Prvi u tekstu vide proces, a drugi ga promatraju kao poseban cilj. Naprotiv, svi su dobro shvatili kakvu korist mogu kratkoročno izvući iz tih odredaba, dok dugoročno šute. Nijedan dokument neće moći riješiti korzički problem ako ne povede računa o stalnom dvosmislenom govoru i o neiskrenosti zastupnika, o nepostojanju građanskog društva koje na njih može upozoriti i kazniti ih i o svemoći klanova. Nijedno rješenje nije moguće ako se ne uništi sustav klanova, a napose ako se ne provede 'deklanizacija' umova. Nema uspjeha bez oslobađanja misli i govora. Korzikancima treba omogućiti da se potvrde kao pojedinci i da napokon u potpunosti prihvate odgovornost slobodnih ljudi. Sloboda jednog naroda nužno je povezana sa slobodom pojedinca koja je najveće dobro građanina. (...)", piše Paul Leandri, dužnosnik u ministarstvu kulture.