DE-KOMENTARI-Političke stranke RDW-KOHL PREKINUO SVAĐU-16-8 NJEMAČKI RADIO - RDW 16. VIII. 2000. Kohl okončao sitničavu svađu Cornelia Rabitz "Jedan Helmut Kohl, bivši kancelar i arhitekt njemačkog ujedinjenja, kako se rado da
nazivati, ne bi htio dopustiti da bude degradiran u običnog slušatelja i sudionika proslave 3. listopada. To je očito ispod njegovog dostojanstva. Političar njegovog kova vjeruje da ima pravo govoriti na državnoj proslavi u Dresdenu. A organizatori su od samog početka htjeli drukčije. Pa ipak, Kohlu treba priznati da je otkazivanjem sudjelovanja okončao nevjerojatnu i mučnu, gotovo smiješnu raspravu. Još jednom je bivši kancelar svojoj stranci diktirao zakon ponašanja. I još se jednom pokazala slabost novog vodstva. Dok se tamo užurbano tražilo alternativu i na kraju planiralo vlastitu proslavu, na kojoj bi Kohlu bilo odano prikladno priznanje za njegove zasluge, on je već odavno bio donio odluku. On je ismijao svoju stranku i još jednom pokazao kako je moćan. Čuju se glasine da je čitav prijepor pokrenut spletkom iz CSU-a - jer u sestrinskoj stranci očito odavno zastupaju mišljenje da je Angela Merkel kriva osoba za mjesto predsjednice CDU-a. Isto se
NJEMAČKI RADIO - RDW
16. VIII. 2000.
Kohl okončao sitničavu svađu
Cornelia Rabitz
"Jedan Helmut Kohl, bivši kancelar i arhitekt njemačkog
ujedinjenja, kako se rado da nazivati, ne bi htio dopustiti da bude
degradiran u običnog slušatelja i sudionika proslave 3. listopada.
To je očito ispod njegovog dostojanstva. Političar njegovog kova
vjeruje da ima pravo govoriti na državnoj proslavi u Dresdenu. A
organizatori su od samog početka htjeli drukčije. Pa ipak, Kohlu
treba priznati da je otkazivanjem sudjelovanja okončao
nevjerojatnu i mučnu, gotovo smiješnu raspravu. Još jednom je bivši
kancelar svojoj stranci diktirao zakon ponašanja. I još se jednom
pokazala slabost novog vodstva. Dok se tamo užurbano tražilo
alternativu i na kraju planiralo vlastitu proslavu, na kojoj bi
Kohlu bilo odano prikladno priznanje za njegove zasluge, on je već
odavno bio donio odluku. On je ismijao svoju stranku i još jednom
pokazao kako je moćan.
Čuju se glasine da je čitav prijepor pokrenut spletkom iz CSU-a -
jer u sestrinskoj stranci očito odavno zastupaju mišljenje da je
Angela Merkel kriva osoba za mjesto predsjednice CDU-a. Isto se
tako čuje da su možda stare Kohlove veze u pozadini vukle konce,
kako bi dali po nosu onima koji žele distancu od svoga nekadašnjeg
predsjednika, obnovu stranke i završetak afere s milodarima. Stvar
ne čini jednostavnijom činjenica da se na popisu govornika uz
saveznog predsjednika Johannesa Raua i francuskog predsjednika
Jacquesa Chiraca nalazi upravo Lothar de Maiziere, posljednji
premijer DDR-a, čovjek koji se do danas nije mogao osloboditi
sumnje da je surađivao sa Stasijem. Naprotiv. Ali, za sve to je
odgovoran Kurt Biedenkopf, kršćanskodemokratski premijer Saske i
trenutni predsjedatelj Bundesrata, u čijoj nadležnosti je
organizacija proslave. Njegovi motivi su više nego prozirni. Već
desetljećima traje svađa nekadašnjih suboraca Biedenkopfa i Kohla.
Gotovo nema sumnje da se iza nepozivanja Kohla krije i dobar dio
osobnog obračuna. U prijeporu oko 3. listopada napisano je novo
poglavlje, u javnosti ostaje loš dojam.
Dvije stvari treba imati na umu. Njemačko ujedinjenje nije samo
djelo Helmuta Kohla, iako bi neki unutar CDU-a to htjeli drukčije
prikazati. Tu je djelovalo puno čimbenika, prije svega hrabri
građani DDR-a. Helmut Kohl je iskoristio povoljan trenutak i stekao
nedvojbeno zasluge. Ali, nema ni najmanjeg povoda da se nekadašnjeg
saveznog kancelara stilizira u nekog sveca ponovnog ujedinjenja.
I drugo. Politička svađa oko 3. listopada dovela je taj dan do ruba
mučnine. A zar to nije i dan veselja, unatoč svim opravdanim
kritikama i propustima. Srušen je jedan diktatorski režim bez
prolijevanja krvi. Tko danas ode u takozvane nove savezne zemlje,
koje se i deset godina nakon ujedinjenja tako naziva, vidjet će da
je postignut nepredvidiv praktični napredak. Životni uvjeti su se
poboljšali, gradovi izgledaju ljepše, ceste su obnovljene i još
puno toga. A da i ne govorimo o dostignućima parlamentarne
demokracije. Stoga bi na mjestu bilo malo više skromnosti i
zahvalnosti".
(RDW)