US-WPOST-13.8.-NAFTA I VJERA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 13. VIII. 2000. Nafta i vjera "Nafta i vjera vrlo su bitne u svijetu politike i vlasti. Partneri koje su za predsjedničku utrku izabrali Al Gore i George Bush unose u kampanju, koja je dosad bila općeameričko pitanje, ta dva čimbenika i globalne interese kojima oni upravljaju. Koliko god američki birači umanjivali važnost utjecaja Liebermanove pripadnosti židovskoj vjeri i Cheneyeve prošlosti obilježene naftom, na njihovu odluku u studenom, ti će čimbenici, baš kao i svi govori i skupovi kojih će ove jeseni biti u kampanji, oblikovati percepcije - i akcije - drugih država. Teško bi moglo biti drukčije: na Srednjem istoku države su utemeljene na nafti (Kuvajt), vjeri (Izrael) ili na jednom i drugom (Iran, Saudijska Arabija). Službeno američko mišljenje o cijeni nafte i energije pitanje je gospodarskoga života i smrti za Rusiju, Venezuelu, Japan i druge države izvan zaljeva. Liebermanov status prvoga židovskoga kandidata za dužnost potpredsjednika SAD baca naglasak na američke odnose s Izraelom u osjetljivom trenutku za mirovni proces na Srednjem istoku. Goreov izbor uslijedio je nekoliko dana nakon Clintonove sugestije da razmišlja o mogućnosti vraćanja američkoga veleposlanstva u Jeruzalem prije nego što ode s dužnosti. Na Srednjem istoku ta će kombinacija biti protumačena kao crta koju povlače demokrati. Kad se dodaju jasna stajališta o hladnom ratu i drugim pitanjima koja su i Cheney i Lieberman zauzimali u svojim karijerama, njihova pojava strancima pokazuje odabir strana u američkom kontekstu: njih dvojica svijetu pokazuju namjere i poglede njihovih kandidata, namjerno ili slučajno. Druge će države ubrzati, odgoditi ili donositi odluke oprezno ohrabrujući glasovanje za stranku koja će im najviše koristiti, ali istodobno pazeći da ih u tome ne uhvate. Ili će prilagoditi svoje djelovanje nastojeći izbjeći mogućnost da postanu meta za njih štetne retorike i akcija u vrijeme kampanje. Obećanje Saudijske Arabije u srpnju da će povećati proizvodnju kako bi se održala cijena od 28 dolara po barelu pridonosi stabilizaciji tržišta nafte dok cijene ljetos ovdje postaju državno pitanje. Slučajno? Ili je možda rezultat pozornog proučavanja američke političke scene koje je provela saudijska kraljevska obitelj i njezine duboke zabrinutosti za štetu koju bi kampanja mogla nanijeti saudijskim strateškim odnosima sa Sjedinjenim Državama? Konačni odgovor: nije slučajno. Iskustvo koje su Bush i Cheney stekli u teksaškoj naftnoj industriji i Cheneyevo iskustvo na dužnosti ministra obrane 1991. tijekom rata za oslobađanje kuvajtskih naftnih polja od Iraka, poručuju Arapima i drugim zemljama OPEC-a da su baš oni pravi ljudi za razgovor. Ta bi činjenica mogla arapski svijet svrstati na stranu onih koji misle da je jednostavnije surađivati s republikancima i njihovim 'laissez-faire' realpolitičkim običajima nego s demokratima i njihovim nepredvidljivim koketiranjem s borbom za ljudska prava, radnički standard i drugim borbama. I Moskva pokazuje čežnju za predvidljivijom suradnjom s Washingtonom, koju neće remetiti iznenadne želje za širenjem NATO-a ili razmještanjem američkih vojnika na Balkanu, kako je bilo u Clintonovo doba. Lieberman se uklapa u nedavni demokratski profil naglašavanja potpore Izraelu, simpatija prema trećem svijetu i spremnosti na preuzimanje rizika u poticanju razvoja demokracije i univerzalnih ljudskih prava u inozemstvu. Pristaša vojne akcije na Balkanu, senator iz Connecticuta, jedan je od autora Odluke o oslobađanju Iraka, a njegova su vrata uvijek bila otvorena Sadamovim neprijateljima. Takva prošlost bit će vrlo bitna za njegovu glavnu zadaću u jedinoj raspravi između njega i Cheneya u listopadu. Lieberman će morati umanjiti ili poništiti prednost koju Cheneyu daje njegovo iskustvo u pitanjima državne sigurnosti. Lieberman, jedan od deset demokratskih senatora koji su glasovali za operaciju Pustinjska oluja, može postaviti Cheneyu pitanje zašto nije do kraja uništio Sadama kad su SAD imale za to priliku. Za Liebermana, koji može postati uspješan Goreov glasnogovornik za vanjskopolitička pitanja, još jedna meta može biti i republikanski oprez u pogledu ratova u bivšoj Jugoslaviji i pružanja pomoći Rusiji kako bi se spasila iz ruševina Sovjetskog Saveza. Potpredsjednik je dosad u kampanji o pitanjima državne sigurnosti govorio tek na mahove. Goreova je ekipa, čini se, zaključila da vanjska politika nije odlučujuće pitanje koje će mu ići u prilog. Svijet će ovu kampanju promatrati s povećanim zanimanjem i brigom. Da bi potpuno razumjeli koje će snage oblikovati američke izbore u studenom, kandidati i birači moraju promotriti svijet", piše Jim Hoagland.