VOA-RAZGOVOR-MESIĆ-4-8

GLAS AMERIKE - VOA 6. VIII. 2000. Od Sjedinjenih Država očekujemo veći angažman na kapitalnim projektima - razgovor s predsjednikom Stjepanom Mesićem Prilog Željka Matića "Sedmog kolovoza predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, zajedno s predsjednikom Vlade Ivicom Račanom, dolazi u četverodnevni posjet Sjedinjenim Državama. Uoči posjeta, hrvatski Predsjednik ocjenjuje hrvatsko-američke političke odnose dobrima, ali očekuje veće angažiranje SAD-a na kapitalnim projektima. Stjepan Mesić: Američku pomoć očekujemo za projektiranje i gradnju autoceste od talijanske granice do Jonskog mora. Ta bi prometnica otvorila čitav prostor do Grčke, preko Grčke i Turske te Albanije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije sa zapadnom Evropom. Taj projekt sigurno košta, a to ne mogu izvesti ove zemlje. Međutim, na taj bi način se sigurno ubrzao razvoj čitavog jednog prostora, čitavog juga Evrope i tu očekujemo američku pomoć, isto tako i za čišćenje Dunava i otvaranje Podunavlja, a to je najveća pomoć Vukovaru i hrvatskom Podunavlju. Očekujemo svakako i angažiranje stranog kapitala, pa i američkog za naftovod za kaspijsku naftu preko Rumunjske, Mađarske i Hrvatske u Europu te plinovoda iz Norveške, preko srednje Europe do Jadrana. GA: U predizbornoj ste kampanji jamčili sigurnost američkih investicija u Hrvatskoj. Sad, pak, Hrvatska traži revidiranje nekih ugovora, poput onih kojeg je sklopila s tvrtkom ENRON, kojeg je sklopila bivša vlast. SM: Mi bismo htjeli da sporazumi koje je bivša vlast potpisala pod određenim pritiscima dožive i određenu promjenu, tako da bi obadvije strane bile zadovoljne. No, ako se to ne postigne, unatoč toga, mi ćemo provest sporazume, iako - kažem - za našu stranu oni jesu hendikep. Pretpostavljam da američka administracija ne zna kako je došlo do određenih sporazuma, do određenih ugovora. Odnosno - koja su obećanja davana izvan američke administracije, o kojima oni ne znaju ništa. Zato smo pokušali, a ja se nadam da će biti uspješno, američku stranu uvjeriti da su neki sporazumi potpisani pod određenim pritiscima ili pod određenim obećanjima, koje druga strana ne može izvršiti, a tiče se obećanja koja su data državi. Međutim, sami poslovni sporazumi, sami komercijalni sporazumi su u redu ako ih se samo tretira na taj način. Međutim, ako se gleda što je sve prethodilo tim sporazumima, što ih je uvjetovalo, što je sve obećavano, onda se vidi invalidnost sporazuma. Mi želimo američku stranu uvjeriti - a najprije administraciju, da se radilo o sporazumima koji su na takav način nastali te uvjeriti onu protustranu, koja je s nama potpisala sporazum, da se može izvršiti posao, a da budemo svi zadovoljni. GA: Od Hrvatske se očekuje i aktivno sudjelovanje u razrješenju krize u Jugoslaviji. Pred neki dan smo saznali da bi Hrvatska mogla ponuditi svoje odašiljačke sustave za emitiranje programa za Jugoslaviju? SM: Što se tiče naše uloge, koju možemo imati - ona ne može biti presudna. Presudno mogu biti samo gibanja koja mogu nastati u Srbiji. Samo demokratski procesi u Srbiji mogu dovesti do promjena u Srbiji. Ono što se može s hrvatske strane - pomoći da određene informacije dolaze u Srbiju ...- gledajte, to ne može biti presudno. Uzmite samo 'Glas Amerike', koliko je bio u upotrebi da bi zaustavio komunističku propagandu, da bi ljudima dao na znanje kako se živi u slobodnom svijetu - to je sve bilo dobro. No, dok nije nastala kritična masa u tome komunističkom bloku, dotle rješenja nije bilo. Dakle - mi možemo dodati, ali to nije presudno. GA: Hrvatsku javnost je šokirala spoznaja da se kriterijem zapovjedne odgovornosti od strane haaškog Tribunala, provode istražne radnje protiv hrvatskih generala, pa i samog načelnika Glavnog stožera, generala Petra Stipetića. Je li kriterij objektivne, odnosno zapovjedne odgovornosti uopće održiv? SM: Ajmo prvo sagledati zašto je bio organiziran haaški Tribunal. On je bio organiziran da individualizira krivnju. Tek kad dobijemo individualne krivce, prestat će kolektivno optuživanje. Nije se išlo prvo od planera rata. Jest, točno je da je Milošević optužen za ratne zločine. No, vidite, on najavljuje izbore, on i dalje premoćno vlada u Srbiji i za njega kao da se ništa nije dogodilo, a ovdje se odgovara po komandnoj odgovornosti. Mislim da to nije najbolje rješenje. Treba ići, kad se već krenulo od individualne odgovornosti, onda tamo gdje je to sigurno utvrđeno. To sigurno odgovara Hrvatskoj, mi ne želimo biti taoci ničijeg zločina i zločinci trebaju odgovarati. Trebaju odgovarati konkretni Srbi i konkretni Hrvati i konkretni Bošnjaci. No, bude li se išlo samo po komandnoj odgovornosti, po toj vertikali, to će dati mogućnost konkretnim krivcima da se prikriju, da se izvuku, a to sigurno nije posao haaškog Tribunala. GA: Ako sam Vas dobro razumio - inzistiranjem na samo zapovjednoj odgovornosti dolazimo do novog vida kolektivne odgovornosti? SM: Apsolutno. Jer se na taj način to onda tako odražava u javnosti, i našoj i međunarodnoj javnosti. Jer na taj način problem će biti riješen: komandna odgovornost će biti utvrđena, ona je sasvim jednostavno utvrdljiva. Međutim, ovdje se nije radilo o ničijoj zapovijedi da se ide u zločin. Postojala je negdje mogućnost neinformiranja, ali ja za takav slučaj ne znam, iako sam čitav rat proveo na hrvatskom prostoru. Ne znam za komandnu zapovijed koja je išla na tragu ratnog zločina. GA: S predsjednikom Clintonom razgovarat ćete i o provedbi Daytonskog sporazuma. Jeste li Vi osobno zadovoljni dosad postignutim? SM: Koliko je dosad postignuto, nije dovoljno, jer nije do kraja involviran Daytonski sporazum. Po njemu, trebalo je omogućiti povratak svima, osigurati miran život svima koji se vrate, trebalo je osigurati funkcioniranje pravne države, a ovi entiteti nisu smjeli biti države. To su samo nekakve administrativne granice, a sve je trebalo biti usklađeno. Trebalo je doći do rješenja u vojsci, jer danas imamo u Bosni i Hercegovini tri vojske, tri izvora financiranja i tri komandiranja. Takve države na svijetu nema koja bi tako mogla funkcionirati. Međunarodna zajednica pomaže entitetu srpskom, međutim, tamo se ništa ne radi na povratku, čak mnogi lokalni funkcioneri daju izjave da se to nikad neće dogoditi. A međunarodna zajednica ne bi smjela financirati one koji opstruiraju Daytonski sporazum. Tu mora međunarodna zajednica biti do kraja određena. Jer, ne može se jedan režim plaćati, a on opstruira Daytonski sporazum. GA: Kad već govorimo o povratku, kako ocjenjujete povratak Srba u Hrvatsku? SM: Hrvatska, kao zrela demokracija, mora svim svojim građanima omogućiti povratak. Time pokazujemo zrelost da su pred zakonom svi jednaki. No, na taj način mi na taj način ustvari pomažemo demokratizaciji Srbije, jer će ljudi vidjeti da su prevareni, da se mogu vratiti u sigurnost i da mogu raditi na svojim posjedima, da se mogu zapošljavati, da mogu školovati djecu, a da je iluzija stvaranje Srbije koja će biti etnički čista i u nekakvim proširenim granicama". (VOA)