VOA-RAZGOVOR-NADBISKUP PERKO-3-8

GLAS AMERIKE - VOA 3. VIII. 2000. Razgovor s beogradskim nadbiskupom Francetom Perkom uoči posjeta nadbiskupa Bozanića obavila je Jadranka Kronja "Odmah na početku razgovora beogradski nadbiskup France Perko istaknuo je da je riječ samo o uzvratnom posjetu nadbiskupa zagrebačkog gospodina Josipa Bozanića srpskom patrijarhu Pavlu koji je u ožujku posjetio u Zagrebu nadbiskupa Josipa Bozanića, kao i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a ne nikako službenom Beogradu. France Perko: Što se očekuje? Sigurno možemo svi očekivati neko, kako bih kazao, poboljšanje, neko učvršćivanje veza između Katoličke crkve i Pravoslavne crkve, jer ovde ipak na Balkanu najveća suprotnost je bila između Hrvata i Srba, između tih dviju nacionalnosti. Eto, posjet - kako patrijarha Bozaniću tako i Bozanića patrijarhu - znači da je obostrana želja da se učvrste veze između Katoličke i Pravoslavne crkve. A time i između srpskog i hrvatskog naroda. Proteklih, kako sam kaže, najgorih četrnaest godina, France Perko proveo je u Beogradu. Dobar je poznavatelj ovdašnjih prilika i često se u javnosti kritički odnosio prema politici beogradskog režima, zbog čega, kako kaže, manje-više nije imao problema osim jednog informativnog razgovora i činjenice da mu je zbog posjedovanja slovenske putovnice na jugoslavenskoj granici oduzeta jugoslavenska. Što se tiče političke situacije u Srbiji i buduće sudbine srpskog naroda France Perko kaže: FP: Što se tiče političke situacije i buduće sudbine srpskog naroda, ta sudbina je u rukama srpskog naroda. Što izabere, to će i imati. Ako želi i dalje biti u izolaciji, neka izvoli. Ako želi da se okrene, da se otvori Europi i svijetu, mora on to postići. Nitko drugi ne može. Je li nakon tolikih godina provedenih sa srpskim narodom France Perko razočaran u Srbe? FP: Možda neko razočaranje jest, jer je srpski narod uvijek bio, kako bih kazao, buntovan, i kako može da se miri s činjenicom da Srbija koja je jako bogata zemlja, prirodno, da narod živi u takvom siromaštvu, jer to siromaštvo da tako kažem kuca i na naša vrata. Naš Caritas malo može pomoći, ali to je kap u moru te mizerije u kojoj narod živi. Ja samo želim da srpski narod dođe do neke istinske slobode, do nekog stanja gdje bi mogao s optimizmom gledati u budućnost. I vjerujem da će do toga doći. Kada i kako, to je drugo pitanje". (VOA)