DNEVNI PREGLED BR. 135 - 18. SRPNJA 2000.

GLAS AMERIKE - VOA 17. VII. 2000. 'Očekujem poteškoće u republici srpskoj'; premijer Federacije BiH Edhem Bičakčić o provedbi odluke o konstitutivnosti sva tri naroda razgovarao s Lindom Milišom. Hoće li parlamenti dvaju bosanskohercegovačkih entiteta opstruirati ili bez pogovora provesti odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata u cijeloj državi? Premijer Federacije BiH Edhem Bičakčić ne očekuje opstrukcije: = Od međunarodne zajednice očekujemo samo ekspertnu pomoć, izjavio je Lindi Miliša u kraćem razgovoru za Glas Amerike. Odluku Ustavnoga suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda na čitavoj teritoriji BiH federalni premijer Edhem Bičačkić ocjenjuje ključnom za proces povratka i reintegracije. = Povratak će ići puno lakše ako ljudi shvate da njihova prava nisu manjinska ovisno u kojem se entitetu nalaze, kaže Edhem Bičakčić, dodajući kako su obaveze iz odluke Ustavnog suda definirane sedmim aneksom Daytonskog sporazuma. Nakon problema s donošenjem odluke protiv koje su glasovali hrvatski i srpski suci u bosansko-hercegovačkom Ustavnom sudu, premijer Bičakčić očekuje probleme i u provedbi odluke. Parlamenti dvaju entiteta republike srpske i Federacije Bosne i Hercegovine svoje entitetske Ustave moraju uskladiti s Ustavom BiH, odnosno ukinuti odredbe kojima je konstitutivnost u republici srpskoj priznavana samo Srbima, a u Federaciji Bošnjacima i Hrvatima. = Provedba odluke sigurno će biti složena, ali će implementacija teći, uvjeren sam, uspješno, usklađivanjem Ustava entiteta s Ustavom BiH na temelju ovih odluka Ustavnog suda i daljnjim podešavanjem zakonodavstva prema novim ustavnim propisima. Pozdravljamo činjenicu da se Predsjedništvo HDZ-a na čelu s gospodinom Antom Jelavićem vrlo pozitivno izrazilo i podržalo odluke Ustavnog suda BiH dok će određene poteškoće postojati u republici srpskoj. To su očekivane poteškoće, uvažavajući činjenicu da su u političkom životu republike srpske još prisutne snage koje su protiv BiH, pa prema tome i protiv Daytonskog mirovnog sporazuma. Klima se mijenja i ja sam optimist da će vrlo brzo ona biti provedena i u republici srpskoj jer će stanje na terenu pokazati da ljudi koji su se vratili svojim kućama žele biti aktivni participanti i konzumenti politike. Federalni premijer odbacuje mogućnost utjecaja ekstremnih političkih lobija koji se protive konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta. = Nema nekih tvrdih struja, to je teško kazati. Ja koji sam potpredsjednik SDA mogu kazati da je to možda imalo neke svoje manifestacije u tijeku sukoba, danas je to apsolutno prošlost, i to je politika jedne bošnjačke narodne partije, slične transformacije se uočavaju i u HDZ-u, dok je politički život u republici srpskoj višeslojan i praktički imamo tri stranke koje participiraju u tom miljeu. Sve imaju srpski predznak, ali je značajno njihovo opredjeljenje prema BiH. Odluka Ustavnoga suda BiH, koji nema instrumenata kojima bi realizirao njezino provođenje, donesena je preglašavanjem uz pomoć trojice međunarodnih sudaca. Utjecaj međunarodne zajednice, smatra premijer Edhem Bičakčić, neće biti presudan kako bi entitetski parlamenti poštovali odluku Ustavnog suda. = Da ćemo biti sposobni sami da riješimo ovo za nas važno pitanje i takvi samostalni pokušaji, pogotovo u jačanju državnih institucija, uočavaju se u zadnje vrijeme u političkom životu BiH. Premijer Federacije BiH očekuje da će lokalne političke snage u provedbi odluke Ustavnog suda trebati samo pomoć međunarodnih eksperata. (VOA) BRITANSKI RADIO - BBC 17. VII. 2000. Iz tiska Britanski listovi danas na naslovnim stranicama pišu uglavnom o britanskim temama. 'The Times' u prvi plan ističe problem vladajućih laburista koje brine njihov sve lošiji imidž među glasačima. 'The Independent' i 'The Financial Times' najavljuju predizbornu utrku dviju najvećih stranaka koje biračima obećavaju ulaganja u zdravstvo i školstvo. 'The Guardian' na naslovnoj stranici objavljuje sliku tenisača Ekvadora koji je na Wimbeldonu slavio pobjedu nad Britanijom, koju su tako izbacili iz svjetske skupine Davis Cupa. 'The Guardian' na vanjskopolitičkim stranicama piše kako su Sjedinjene Države spremne platiti troškova provedbe srednjoistočnog mirovnog sporazuma. Kako piše list, u slučaju uspješnog sporazuma, može se očekivati najveća američka donacija Srednjem istoku u posljednjih 20-ak godina. Nakon sporazuma koji je 1978. postignut u Camp Davidu, Sjedinjene Države Izraelu i Egiptu još plaćaju milijune dolara pomoći. 'The Guardian' piše kako će Clintonova vlada od Kongresa zatražiti 40 milijarda dolara za provedbu sporazuma. Veliki dio novca bi išao Izraelu za nove sigurnosne sustave, dok se na palestinskoj strani očekuje kompenzacija izbjeglicama koji su izgubili svoje domove. 'The Daily Telegraph' prenosi kako su obitelji osoba poginulih u NATO-ovu bombardiranju Beograda podnijele optužnicu protiv 17 zemalja članica NATO-a. List piše kako jedna engleska odvjetnička tvrtka predstavlja rodbinu 16 civila poginulih u zgradi državne televizije. List podsjeća da je Amnesty International prošloga mjeseca objavio izvješće u kojem se kaže da je NATO počinio ratne zločine prilikom zračnih udara na Jugoslaviju. U izvješću se kaže da su vojni zapovjednici trebali uložiti više napora da izbjegnu civilne žrtve. Napad na televiziju je izdvojen kao primjer ratnog zločina. Britanski premijer Tony Blair je opravdavao napad time što je televizija dio političkog aparata Slobodana Miloševića koji je vršio etničko čišćenje Kosova. Tužba obitelji beogradskih žrtava dolazi samo nekoliko tjedana pošto je rodbina argentinskih mornara poginulih na brodu Belgrano tijekom Falklandskog rata preko suda zatražila odštetu od britanske Vlade. (...) (BBC) NJEMAČKI RADIO - RDWW 17. VII. 2000. Glavna tema njemačkog tiska je veliki poraz njemačkih kršćanskih demokrata prilikom glasovanja u Bundesratu. 'Freie Presse' iz Chemnitza piše da su upadljivo brzo neki glasovi iz CDU-a odmah objavili kako čelništvo ove stranke nije krivo ni za što. Angela Merkel i Friedrich Mertz nisu odgovorni za ovu pljusku u sukobu oko porezne reforme i zato nije ni potrebno izglasavanje povjerenja za njih dvoje, rečeno je. Ali odmah se i postavilo to pitanje. Jer istina je upravo suprotna: ovaj dvojac je teško pogođen... Angela Merkel je u petak tvrdoglavo najavila kako joj se tako nešto dogodilo prvi i zadnji put u životu. No još će se čuditi, jer se kod mirovinske reforme nazire sljedeća katastrofa za stranku. Ovoga tjedna je Angela Merkel napunila sto dana na čelu stranke. A u CDU-u su bolno shvatili, što su imali s Wolfgangom Schaeubleom: mudrog stratega, podsjeća 'Freie Presse'. Žestoke reakcije na poraz kršćanskih demokrata iz sestrinske, bavarske stranke CSU, komentira 'Express' iz Koelna. List piše da čovjek kojeg su nekad nazvali 'plavom giljotinom' ponovno je ukazao čast svom starom nadimku. Iako je u međuvremenu postao siv, bavarski predsjednik Stoiber nije izgubio karakteristike oštrog suca. Nesmiljeni obračun s izdajicama CDU-a koji su glasovali za prijedlog socijaldemokrata, mogao bi biti povod borbi za vlast između bavarskog Edmunda u kozi, i sjevernjačke blage Angele. A ona mora zadržati loptu. Nije niti sto dana na svom položaju i već je načeta. Doduše, srdačno udara natrag, ali još uvijek pretiho. Kršćanskim demokratima se smiješi veoma vruće ljeto kod kuće, smatra koelnski list. Objavljene su prognoze po kojima će svjetska izložba u Hannoveru završiti mnogo većim gubicima nego što je planirano. 'Suedkurier" iz Konstanza se čudi kako su uopće došli do tih 40 milijuna posjetitelja koji su trebali sve to platiti. Hannover se tom brojkom htio izjednačiti sa Sevillom 1992., koja je privukla upravo toliko posjetitelja. U obranu glavnoj tajnici mora se reći i kako je zahtjev glasio - dovesti Expo u Njemačku, ali onda treba stajati što manje. Tako se marljivo namještala financijska prognoza: s 40 milijuna posjetitelja, gubitak će još biti podnošljiv. Sada je jasno da će prijeći granicu od jedne milijarde. Tako su se stvari sredile same od sebe: svatko tko plaća porez, sudjeluje na Expou, htio to ili ne, objašnjava 'Suedkurier'. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' piše o naizgled nerješivom problemu bliskoistočnoga mira. Prosvjedi bi trebali potaknuti predsjednika Baraka na oštriji stav prema palestinskim zahtjevima. A ideolozi židovskih naseljenika - ima i drugih ideologa - žale se na nepovratnu izdaju ideje jednog 'biblijskog' Izraela. A bez uklanjanja barem većeg dijela naselja neće biti nikakvog mira između Izraela i Palestine. I izraelska oporba je za mir, ali nakon najnovijih prosvjeda i u to treba sumnjati, opisuje 'Frankfurter Allgemeine Zeitung'. (RDW) FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 17. VII. 2000. Iz tiska U Francuskoj političko i socijalno ljeto ima dva početka. Jedan polovicom srpnja kad svi prestaju s važnim poslovima, i, drugi, početkom kolovoza, kada svi odlaze na odmor. Nacionalni praznik 14. srpnja po tradiciji je točka od koje se, bilo da je vrijeme lijepo ili ružno, ljeto počinje nezaustavljivo odmotavati. Istodobno kada naiđe i trodnevni prazan vikend kao ovaj iza nas, tisak je na mukama da ponudi neki čvrsti značaj ili novi materijal svojim čitateljima. 'Le Figaro', zajedno s talijanskim 'Messagero' i španjolskim 'El Paisom', objavljuje duži intervju njemačkoga kancelara Gerharda Schroedera povodom prošlotjednog odobravanja poslije Bundestaga i u Bundesratu reforme koja vodi spektakularnom smanjenju poreza u zemlji. Prvi njemački socijaldemokrat kaže da nije ni Blair ni Jospin, da nije ničija kopija ni model za ikoga, osobito jer je već u 57 godini života. Za Schroedera je porezna reforma prekretnica u novijoj ekonomskoj i socijalnoj povijesti Njemačke, a što pokazuje da se mogu udružiti osobne inicijative i u raspolaganju novcem i nastavak efikasne socijalne politike. On najavljuje reformu mirovinskog osiguranja, ono što je s porezima bolna točka francuskog socijalizma, tako što bi se uz zajamčene mirovine stvorili i osobni fondovi za osiguranje starosti. Na međunarodnom području Schroeder izrazito podupire prijedloge Joschka Fischera o federalnoj Europi i Jacquesa Chiraca u europskom ustavu, dok za situaciju u Austriji kaže da će osobno sve učiniti da se izbjegne da Joerg Haider postane i njemački problem. (...) (RFI) INOZEMNI TISAK NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 17. VII. 2000. Nadzornik na Kosovu "'Cijeli moj život odigrava se oko naše varšavske 'Helsinške barake'', izjavio je borac za ljudska prava Antoni Novicki još 1993. u jednom intervjuu. U međuvremenu Poljak je bio predsjednik Međunarodne helsinške federacije za ljudska prava u Beču, predsjedavajući obaju domova na Europskom sudu za ljudska prava u Strassbourgu a sada će na dvije godine otići na Kosovo kao ombudsman. 'To je za mene velik izazov', priznaje novinarima. 'Pokušat ću ga opravdati. Jasno mi je da je to teška zadaća, ali ništa što se radi na Kosovu nije jednostavno.' Novicki bi trebao na Kosovu u prvome redu istražiti optužbe za zloporabu položaja koje stalno opterećuju međunarodne i mjesne vlasti. Osim toga, treba istražiti nova kršenja ljudskih prava na Kosovu, ali istodobno i unaprjeđivati pomirbu neprijateljskih narodnosnih skupina u jugoslavenskoj kriznoj pokrajini. Na taj ga je položaj pozvao Bernard Kouchner, posebni dužnosnik UN-ova glavnog tajnika. Uvjeren je da je Novicki pravi čovjek za tu zadaću. Novicki je rođen 1953. u jednom selu u istočnoj Poljskoj, studirao je pravo, ali više godina nije se smio baviti svojim zanimanjem, jer je podupirao sindikat Solidarnost, kritičan prema režimu. Kad je Jaruzelski potkraj 1981. proglasio u Poljskoj ratno pravo, Novicki je otišao u podzemlje. Godinu je dana pripadao utemeljiteljima Helsinškog odbora u Varšavi, prikupljao dokaze o kršenjima ljudskih prava u Poljskoj i sastavljao izvješća za Europsko povjerenstvo za ljudska prava u Strasbourgu. Prvo veliko izvješće o 'izvanrednom stanju' u Poljskoj pustolovnim je putovima prokrijumčario u Madrid i tamo ga predočio Konferenciji za sigurnost i suradnju. G. 1988., kad je ponovno došlo do štrajkova, Novicki se u rasklimanom motoru jedne lokomotive prokrijumčario na prostor rudnika 'Srpanjski manifest' kako bi radnicima dao pravne savjete. Poslije političkog obrata 1989./90. Novicki je najprije postao predsjedavajućim poljske sekcije Međunarodnog povjerenstva pravnika, a kasnije predsjednikom Međunarodne helsinške federacije za ljudska prava sa sjedištem u Beču. G. 1993. ministarski ga je odbor Vijeća Europe u Strasbourgu postavio u Europsko povjerenstvo za ljudska prava kao predstavnika Poljske" - izvješćuje Gabrielle Lesser. DIE WELT 17. VII. 2000. Igra šaha u Moskvi "Šahovska nacija Rusija voli pojmove iz svijeta kraljevske igre kako bi si događaje učinila prihvatljivijima. Njemačke riječi 'Zugzwang' i 'Zeitnot' postoje - neprevedene - i u ruskom jeziku i rado se upotrebljavaju za opisivanje škakljivih situacija. Je li Boris Berezovski bio u 'cugcvangu', je li bio u 'cajtnotu' kad je najavio da će predati svoj zastupnički mandat? To se dogodilo samo dva dana poslije njegova ispitivanja od istražnoga suca koji istražuje slučajeve pranja novca u tvrtkama koje pripadaju imperiju Berezovskog. Boji li se ruke državnog tužitelja iza koje se krije Putinova ruka? Ali tada bi bilo nelogično dragovoljno odustati od parlamentarnog imuniteta. Berezovski svoj iznenadni postupak drži 'jakim potezom'. On bi mu u sve jačem razilaženju Kremlja i oligarha - dakako ne svih - trebao pribaviti bolje polazno stajalište. Svojim pojašnjenjem da ne želi sudjelovati u provedbi autoritarnog režima u Rusiji, cilja na povezivanje s pokrajinskim guvernerima. Njima predsjednik prijeti djelomičnim oduzimanjem vlasti. Time što Berezovski sada u njihovoj borbi za očuvanje federacijskoga vijeća u njegovu sadašnjem obliku staje na njihovu stranu, nada se da će učvrstiti nužnu političku bazu za svoje obračune s Kremljom. Njegov položaj nije baš loš ako se sada odlučio za borbu s otvorenim vizirom, bez imunitetne zaštite. Berezovski je, za razliku od svojih oligarhijskih 'kolega' koji su sada zajedno s njim dospjeli pod pritisak i zašutjeli, predugo pripadao unutarnjem krugu Kremlja. Navodno raspolaže s dovoljno unutarnjih informacija, a i s potporom kremaljske momčadi koja će Putinu - Berezovski ga drži svojim štićenikom ali ne strategom - otežavati da ozbiljno postupi protiv lukavih manipulatora ruske politike. Putinovim pokušajem da se distancira od nekih oligarha, konačnica dakako još nije otpočela. Hoće li se ikada održati, ne zna se. Imena poput Abramoviča ili Mamuta do sada još uopće nisu spomenuta" - piše komentator lista Manfred Quiring. FRANCUSKA L'HUMANITE 17. VII. 2000. Pravednost "Pedeset i tri godine nakon masovnoga uhićenja trinaest tisuća pariških Židova koji su bili odvedeni na Velodrome d'hiver (zimsko biciklističko trkalište, op. prev.), prvu postaju na putu u logor smrti, predsjednik Jacques Chirac priznao je 1995. odgovornost francuske države za holokaust. Njegove su riječi označile sretan raskid s dugim razdobljem prešućivanja i pogađanja s poviješću. Zadaća sjećanja postala je državna stvar. Prvi put - napokon! - najviši je predstavnik Republike izrekao 'nostra culpa' bez ikakve dvosmislenosti: 'Da, zločinačkoj ludosti okupatora išli su na ruku Francuzi i francuska država.' Da, 'Francuska, zemlja koja ih je prihvatila, načinila je tog dana nepopravljivu stvar. Iznevjerivši danu riječ, predala je štićenike krvnicima'. Francuska danas, nastavio je Predsjednik države, ima prema protjeranim Židovima dug koji ne zastarijeva'. Govor je održan nepunu godinu dana pošto je prijašnji predsjednik Francois Mitterrand grubo odbacio svaku pomisao o priznanju odgovornosti države između 1940. i 1944. u stroju za diskriminaciju, progon i smaknuće Židova: 'Neću se ispričati uime Francuske. Republika s tim nema ništa'. Ipak, upravo je francuska vlada koju je postavio parlament (iz kojeg su otjerali komuniste) proglasio protužidovske zakone. Upravo su francuski prefekti i glavni tajnici u prefekturama odgovorni za židovsko pitanje, poput Maricea Papona, organizirali uhićenja i prijevoz obitelji i djece do Drancyja. Načelnik francuske policije Bousquet bio je, na veliko zadovoljstvo nacista, veliki planer uhićenja u Velodrome d'hiveru. Stvari su se promijenile prije pet godina. Suđenje Mauriceu Paponu označilo je novi pravac u želji državne zajednice da se obračuna s najmračnijom stranicom svoje povijesti, 's tom sramotom kojoj danas gledamo u lice', kako je rekao Lionel Jospin u prigodi 55. obljetnice događaja iz 1942. Sukladno zakonu koji je izglasan prije tjedan dana, dan 16. srpnja proglašen je danom sjećanja na rasističke i antisemitske zločine države i štovanja francuskih pravednika. To je tek pravednost. Pravednost je i činjenica da je vlada započela postupak davanja odštete djeci žrtvama progona. Ne smijemo se umoriti opetujući, poput Eliea Wiesela, da je nacističko barbarstvo 'ontološki jedinstveno', jer 'nikada nijedan narod nije bio osuđen na smrt, do zadnjeg čovjeka, muškarci, žene, starci i djeca, vjernici i nevjernici.' Zadaća sjećanja mora ubuduće obuhvatiti i odnos Francuske prema svojoj povijesti, sve krvave mrlje, sve zločine, ratne i protiv čovječnosti, kao i zločine francuskog kolonijalizma u Alžiru, u Indokini, na Madagaskaru i drugdje. Oh, kako je povijesna jasnoća korisna za budućnost. Austrijski primjer pokazuje da je europska zemlja, umjesto da se bori protiv klica rasizma, kadra da prijeđe preko sudjelovanja u vladi stranke koja hvali bivše krvnike iz Mauthausena. U Francuskoj, naprotiv, počast koja se ukazuje žrtvama iz Velodrome d'hivera poziv je da se uništi svako barbarstvo", u uvodniku lista piše Jean-Paul Pierot. LE COURRIER INTERNATIONAL 13. VII. 2000. Završetak ledenog doba? "Posjet poljskoga predsjednika Aleksandera Kwasniewskog Moskvi 11. srpnja izaziva proturječne reakcije. Dok tisak pozdravlja poboljšanje odnosa između dviju zemalja, prijedlog o izgradnji plinovoda koji bi zaobišao Ukrajinu dočekan je s vrlo velikim nepovjerenjem", komentira Iwona Ostapkowitz. "'Čini se da odnosi između Poljske i Rusije koji su već neko vrijeme u stanju obamrlosti, napokon počinju poprimati oblik dijaloga između dvaju pravih partnera. Posjet poljskog predsjednika Aleksandera Kwasniewskog najavljuje tako novo razdoblje u odnosima između dviju zemalja', zadovoljno tvrdi moskovski dnevnik 'Nezavisimaja Gazeta'. List 'Izvestija' pak s manjim oduševljenjem podsjeća da poljsko-ruski odnosi nisu nikada bili tako loši. 'Posjet Kwasniewskog nije mogao doći u boljem trenutku, jer prolazimo kroz najtežu krizu u našim odnosima u zadnjih deset godina', primjećuje 'Izvestija'. Moskovski dnevnik navodi kao primjer 'afere uhođenja, protjerivanje ruskih diplomata iz Poljske, val proturuskih prosvjeda u početku rata u Čečeniji', pa i 'napad na ruski konzulat u Poznanu za koji je odgovorna skupina 'prijatelja Čečenije'. Dapače, ulazak Poljske i njezinih susjeda u NATO, Rusi su shvatili kao neprijateljski potez. Prijepor između dviju nekad 'bratskih zemalja' osobito je neugodan. To očito ne priječi da se 'susret između Vladimira Putina i Aleksadera Kwasniewskog' održi u 'opuštenom ozračju', kako ističe varšavski dnevnik 'Gazeta Wyborcza'. G. Kwasniewski predao je visoka poljska odličja nekolicini ruskih dužnosnika koji su sudjelovali u oslobađanju poljskih talaca u Čečeniji. 'Tako je poljski predsjednik bio prvi državni poglavar strane zemlje koji je ruskim specijalnim službama zahvalio za napore na oslobađanju stranaca koji su bili oteti na Kavkazu', piše 'Gazeta Wyborcza'. No ta zahvala nije spriječila predsjednika Kwasniewskog da iznese osude zbog stanja u Čečeniji. 'Poljska ima osobito moralno pravo da to učini. Nije li i sama bila žestoko pogođena ratom?, rekao je novinarima. Povrh tih izraza pristojnosti, glavna tema posjeta trebala je biti gospodarska. Poljska je zainteresirana za rusko tržište s kojeg su Poljaci zapravo istisnuti nakon raspada komunističkog bloka. Ipak, Rusija je prvi (pa i jedini) dobavljač nafte i plina u Poljsku. No razmjena između dviju zemalja na mrtvoj je točki, a poljski deficit dostiže dvije milijarde dolara. Ruski prijedlog o izgradnji plinovoda prema Zapadu koji bi prolazio kroz Poljsku, ali bi zaobišao Ukrajinu, potaknuo je raspru. 'Neovisnost Ukrajine ključni je uvjet za stabilnost u regiji. Ona je jamac poretka koji se nametnuo nakon pada Sovjetske unije', kaže poljski dnevnik 'Rzeczpospolita'. 'Nema ni govora o tomu da poboljšanje poljsko- ruskih odnosa ide na štetu ukrajinskih interesa'". SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. VII. 2000. Pogodite tko se vratio "Mislili ste da se Sadam Husein zauvijek izgubio iz vaših života? Žao mi je što vam to moram priopćiti, no on se vratio, proizvodeći oružje masovnog uništenja kojim prijeti Iračanima, svojim susjedima, i sigurnosti čitavog svijeta. Sadama Huseina su na naslovnice svjetskih novina vratila dva odvojena razvoja događaja. Početkom ovoga mjeseca vlada je objavila da je svojim satelitima otkrila kako Irak ispaljuje rakete Al-Samoud, domaće, manje verzije Scudova, koje su posljednji put rabili protiv Izraela za vrijeme Zaljevskoga rata. Zapovjednik američkog Glavnog zapovjedništva, general Tony Zinni, kazao je kako se domet Al-Samouda lako može povećati. Vlada je otkrila i to da Sadam Husein skriva između 20 i 30 ruskih Scudova, a radi i (...) na kupovini strojeva koji su potrebni za izgradnju još raketa. Ništa od ovoga nije novo. U mojem posljednjem izvješću, dok sam obnašao dužnost izvršnog predsjednika UNSCOM-a, agencije koja za zadatak ima razoružati Sadama, upozorio sam Vijeće sigurnosti UN-a o iračkim aktivnostima s raketama. (...) Javno sam iznosio potankosti o iračkom odbijanju da se objasni činjenica kako Irak čuva barem 500 tona goriva koje mogu koristiti samo rakete tipa Scud. Irački su mi dužnosnici kazali kako je potpuno objašnjenje razloga čuvanja tog goriva nepotrebno, jer Irak nema raketa tipa Scud. Nisam se složio s ovim, tvrdeći kako je istina obrnuta: sve dok Irak odbija predati gorivo, jasno je da čuva skrivene Scudove ili ih planira kupiti ili izgraditi. Vjerojatno nepovezano s otkrićem vlade no istodobno s njim, bivši inspektor UNSCOM-a, Scott Ritter, u članku u 'Arms Control Today' (Kontrola oružja danas) tvrdio je da je Irak 'kvalitativno razoružan'. Nije ponudio nikakve nove informacije ili dokaze koji bi poduprli njegovu sumnjivu teoriju. Irak je UNSCOM prevario na dvije razine: prikrivanje i lažne izjave glede oružja kojega je Irak bio spreman izručiti u sklopu procesa razoružanja. Kada je Ritter radio za mene, upravljao je jedinicom UNSCOM-a koja je odgovorna za pronalaženje i uništavanje skrivenog oružja, a irački su ga čelnici nazivali svojim glavnim progoniteljem. Sada tvrdi kako je vodio privatne razgovore s neimenovanim iračkim dužnosnicima koji su ga uvjerili da su 'kvalitativno razoružani' i da će prihvatiti novi program nadgledanja ako Vijeće sigurnosti prvo ukine sve sankcije nametnute Iraku. Činjenice su jasne i uzbunjujuće, i ne idu u prilog ovoj tvrdnji. Već gotovo dvije godine u Iraku ne postoji nikakva kontrola oružja niti nadgledanje, što je posljedica raskidanja sporazuma među stalnim članovima Vijeća Sigurnosti. Sada Sadam Husein obnavlja svoju sposobnost stvaranja oružja masovnog uništenja. Imao sam priliku vidjeti dokaze o iračkim pokušajima da se domognu strojeva za izradu raketa i, još gore, dokaze za to da su Iračani poduzeli korake u cilju ponovnog okupljanja svoje ekipe za oblikovanje nuklearnog oružja. Nakon Zaljevskog rata, stručnjaci su procijenili da će Irak testirati atomsku bombu tek za šest mjeseci. (...) Iračani su ponovno izgradili i tvornice za proizvodnju kemijskog i biološkog oružja. Ako je SAD ozbiljan u rješavanju prijetnja koje sadašnji razvoj stanja predstavlja, trebao bi ustrajati u obraćanju drugim stalnim članicama Vijeća sigurnosti da se stvori novi konsenzus glede jačanja nadzora oružja u Iraku. Selektivna otkrića, kao što su ona koje je administracija nedavno obznanila, treba popratiti i odlučna politika u Vijeću sigurnosti, što bi pojasnilo naročito Rusiji i Francuskoj da SAD nije spreman prihvatiti njihov patronat nad Sadamom Huseinom", piše Richard Butler. THE WASHINGTON TIMES 17. VII. 2000. Rusija na rubu? "Rusija je na rubu da postane zemlja Trećega svijeta, upozorio je predsjednik Vladimir Putin, obraćajući se nedavno naciji. Zemlja je suočena s kombinacijom sve većega kriminala, korupcije, visokih poreza i 'mušičavosti birokracije', što prijeti gospodarskom zdravlju Rusije. Rusija ima korist od sve većih cijena nafte, (...) no višak novca od prodaje nafte po višim cijenama nije dovoljan da bi razriješio sve ove probleme. Kako bi spriječio krizu, Putin je ponudio razne prijedloge. Neki su se ticali strukture vlasti u zemlji. Prošloga mjeseca, npr., od vlasti je zatražio da otpuste upravitelje koji su kršili zakone, djelotvorno ali ne i slučajno usredotočujući vlast u vlastitim rukama. S druge strane, pozvao je na neovisnije sudstvo. Riječ je o plemenitoj odluci, no do sada ništa više od toga. Zapravo, njegova administracija nije učinila mnogo kako bi poduprla neovisnost sudova, kojima je hitno potreban novac i veći autoritet. Neki prijedlozi uključivali su gospodarsku reformu. Putin je odlučno prihvatio jači bankarski sustav, jasne zakone o nekretninama i niže poreze. Kazao je i kako je od ključne važnosti zaustaviti nepotrebnu državnu intervenciju na tržištu. Ipak, ne pokazuje mnogo znakova opiranja impulsu da sam intervenira. Iznenađujući mnoge promatrače, Putin je naglasio važnost neovisnih medija. No ruski Predsjednik davao je o tom pitanju i suprotne izjave, kritizirajući uporabu medija kao 'sredstva za borbu protiv vlade' i utjecaj medijskih tajkuna na novinare. Zapravo, Putin je sklon slobodnom tisku samo u teoriji, kao što se pokazalo u svibnju, kada je zaposjeo jedinu rusku nacionalnu medijsku tvrtku, 'Media- Most', naoružanim 'skupljačima poreza' koji su nosili crne skijaške maske. Vasnik tvrtke, Vladimir Gusinsky, mjesec dana nakon ovog incidenta uhićen je na tri dana. 'Media- Most' kritički je izvještavala o ratu Kremlja s Čečenijom. Ni drugi kritičari rata nisu bolje prošli. Andreja Babitskog, novinara Radija Slobodna Europa, ruska je vojska u siječnju uhitila uz potpuno 'prozirno' objašnjenje. Ako Putinov plan djeluje nepregledno, čak i nedokučivo, njegovi bivši postupci nisu takvi. Putin je pokazao, svojom brutalnošću prema Čečenima, da je voljan drugima nanositi neizmjerno zlo kako bi učvrstio vlastitu moć, kao i onu svoje zemlje. (...) Putinova široka popularnost u Rusiji izvor je prave snage. Tu bi snagu trebao koristiti za stvaranje pravih uvjeta za djelotvornu demokraciju. Za rješavanje duboko ukorijenjenih problema Rusije treba više od jakog predsjednika", stoji u uvodniku lista. ŠVICARSKA LE TEMPS 17. VII. 2000. Za vojsku XXI. stoljeća koja će biti dostojna svog imena "Mnogi se Švicarci još sjećaju prvog dana u vojsci. Nezaboravan trenutak. Izlet u nepoznato. Kasnije, nepresušno vrelo uspomena, dobrih i onih manje dobrih. Svake godine, puno je ročnika. Oni služe domovini, kažu neki. Kako bi vratili zemlji dio onoga što ona pruža svojim građanima. Ili zato što je to neka vrsta životne škole koja samo može biti na korist. U usporedbi s drugim ustanovama vojska se nije jako promijenila. Ona nije podložna globalizaciji, ne prijeti joj privatizacija i ne pogađa ju konkurencija. Neki barem vjeruju u to. Jer, i vojska se mora prilagoditi novim uvjetima. Ona je zadnjih godina nedvojbeno pretrpjela promjene. A na obzoru je već nova reforma. To je prigoda koju treba iskoristiti: s jedne je strane prigoda za reformu postojećih ustroja koji se često smatraju zastarjelim i bez budućnosti; s druge, prigoda da se čuju i da se poštuju želje i potrebe većine puka i privatnog sektora. U stvari, sve su češće osude vojske, njezina djelovanja i uprave. Dovoljno je pogledati istraživanja: većina daje prednost narodnoj vojsci sa zborom dragovoljaca, pa i njezinoj potpuno profesionaliziranoj inačici. Ta većina je u pravu. Jer, gospodarsko i političko okružje se promijenilo, što zahtijeva reforme koje će odgovarati promjenama. (...) Tako velik broj mladih Švicaraca traži izliku da umakne vojnoj obvezi; ako im to ne uspije, često pokazuju nedostatak poticaja koji je hotimično smišljen da bi izbjegli čin. A ako su popisi kandidata za dočasnike prekratki, starješine će pribjeći manipulaciji, lijepim riječima, pozivima 'potpišite ili ćemo mi potpisati umjesto vas', kako bi nedragovoljce prisilili da se vrate u vojarnu na barem još četiri mjeseca. (...) Nema dvojbe da će davanje većih sloboda svakom možebitnom vojniku, kao i potpora u tijeku obuke, privući velik broj sposobnih i kvalificiranih pojedinaca. Izbor, a ne prisila, nastavka školovanja u vojsci nakon temeljne obuke, bio bi također djelotvorniji način da se vrbuje motivirano osoblje i da zemlja dobije visokovrijednu vojsku kakvu je nekad imala, sačinjenu ponajprije od viših časnika i od stručnjaka. Osim toga, njezina bi ujediniteljska uloga bila time samo veća. Ne treba ipak zaboraviti zadnje pitanje, ono o nedragovoljcima. Oni jamačno ne trebaju biti ostavljeni po strani. U sklopu javne službe koja nastoji sačuvati, ojačati i poboljšati kvalitetu života u zajednici, oni bi se trebali uključiti u redovitu civilnu službu koja neće biti prisilna kada je riječ o vremenskom roku. Civilna bi služba ponajprije odgovarala potrebama zajednice, bilo u svladavanju kriznih stanja, bilo u pružanju pomoći najsiromašnijima ili, jednostavno, u radovima za opće dobro, napose što se tiče okoliša. (...) Na koncu, raspra o vojsci u XXI. stoljeću mora poštovati čimbenike koji opravdavaju pravu promjenu ustroja i paradigma u sklopu obrane i zaštite puka. Vojska XXI. stoljeća mora biti dostojna svog imena, tj. kadra odgovoriti na promjene, na kretanja i izazove novog stoljeća. Ne povesti računa o tomu značilo bi izazvati sukobe, što vojska upravo mora sprječavati. Reforma se mora provesti za i u korist puka, a ne na njegovu štetu", piše Stephan Gasteyger, predsjednik Foruma liberalnih studenata sveučilišta Saint-Gall. AUSTRIJA DIE PRESSE 17. VII. 2000. Blairove metode "Onaj tko ima suradnike kao premijer Velike Britanije Tony Blair, više ne treba protivnike. Povjerljivi strategijski dokument koji je dospio u javnost, otkriva premijera kao izrazitog populista: protiv gubitka popularnosti trebaju pomoći 'oštre mjere' poput racija na 'ulične tatove'. Pri tomu frustrirana gospoda u krugu šefa vlade, koji već neko vrijeme sklonom britanskom tisku brbljaju povjerljive stvari, demokratsko-politički ne obavljaju baš tako nevažne funkcije. Oporbu u uobičajenom smislu šef laburista u biti nema: sve dok William Hague vodi torijevce, Blair si može dopustiti i posve drukčije neugodnosti. No sada obznanjena bilješka razotkriva metode čovjeka koji se pred medijima pravi važan: više mu je stalo do toga da izradi sliku svoje politike nego do same politike" - zaključuje komentator lista Christian Ultsch.