FR-LE MONDE 1.7.RAZG. SA S. BISERKO

FRANCUSKA LE MONDE 1. VII. 2000. 'Nije samo Milošević problem' Marie Jego razgovarala je u Beogradu sa Sonjom Biserko, predsjednicom jugoslavenskog Helsinškog odbora: " - Kako biste opisali sadašnje prilike u Srbiji? = Srpsko je društvo u stanju blokade. Ono nije kadro potaknuti promjene. Naime, da bismo krenuli naprijed, moramo se vratiti na ono što se dogodilo. Kako se riješiti Miloševića ako ne shvatimo kako je došao na vlast? Problem je što puk još nije shvatio razloge koji su doveli do raspada Jugoslavije. To je u svezi s činjenicom da su Srbi uvijek smatrali Jugoslaviju velikom Srbijom. Tek sada ljudi shvaćaju da su izgubili Jugoslaviju, ali ne znaju uzrok tomu. Društvo je u komi. Sve je podijeljeno, pa odatle i ta ravnodušnost. Sučeljeno s represijom, društvo je ostalo bez odgovora. S represijom prema nekim nevladinim udrugama Šnevladine udruge i izvještajne agencije u Beogradu posjetila je nedavno financijska policija, a ured Helsinškog odbora posjetila je policija i postrojba kriminalističke policijeĆ, s represijom prema pojedincima, kao što je bilo s Miroslavom Filipovićem Šsrpski novinar zatvoren zato što je objavio svjedočenja o vojnom pohodu na KosovuĆ. U stvari, promjene bi prije mogle doći iz sustava, nego iz samog društva, s obzirom na stanje u kojemu je ono. - Bi li oporba mogla pomoći da se stvari pokrenu? = Unatoč svim pritiscima sa Zapada, srpska se oporba nije uspjela ujediniti. Imamo dojam da svi vođe imaju na pameti samo jedno: biti Miloševićev Putin. Razjedinjena oporba nije kadra postaviti prava pitanja. Kao i ovaj režim, ona je izgubila svaku legitimnost i nesposobna je da započne promjene. Narod je to shvatio. Nedavno se pojavio pokret 'Otpor' Šstudentski prosvjediĆ. To je jako raznorodna struja koju čine mladi i koja bi mogla dovesti do promjena. Naravno, pojava 'Otpora' smeta režimu, ali i oporbi koja ne želi da se promijeni status quo, ne zbog političkih razloga, već zbog gospodarske koristi koju je stekla zadnjih godina. S jedne je strane režim koji guši 'Otpor', a s druge oporba koja ga pokušava uzeti u zaštitu kako bi ga mogla bolje nadzirati. - Oporbeni su pokreti, kažu, snažniji u unutrašnjosti nego u Beogradu. Možete li to obrazložiti? = Postoji velika razlika između Beograda, sjedišta elite, koji je konzervativniji, i unutrašnjosti zemlje gdje se pojavilo nekoliko središta otpora. No prijestolnica gleda na unutrašnjost drzovito, upravo kao što je nekada gledala na ostatak Jugoslavije. Nakon nedavnih prosvjeda u Požarevcu Šrodno mjesto jugoslavenskog PredsjednikaĆ, Milošević je prvi put sučeljen sa stvarnošću, budući da su suci koji su trebali suditi izazivačima nereda, odbili slušati upute. Dakako, vlast je uspjela svladati pobunu, ali je nemoguće predvidjeti dokle će narod biti strpljiv. - I, dakle, reći koliko će se još držati ovaj režim? = Režim koji ne može odgovoriti što je razlog NATO-ovih zračnih udara i gospodarskoga stanja, može jedino odgovoriti represijom. To je dokaz njegove nemoći. Imali smo zakon o zatvaranju sveučilišta, restriktivni zakon o glasilima, mjere za pročišćavanje sudstva, a uskoro će se donijeti i zakon o borbi protiv terorizma, koji je izlika za svakojaka ograničenja... Milošević razmišlja kako preživjeti, pa je teško razumjeti njegove ciljeve. Sve jača represija svakako je dokaz da se priprema za izbore. To ne znači da će se oni i održati. - Ponekad se kaže da je sedamdeset posto puka protiv Miloševića, ali da su svi protiv NATO-a. Što Zapad može učiniti za Srbiju? = Javno osuđujući Miloševića Zapad onemogućava promjene, jer se ne pita je li oporba pravi izbor. Srpsko se društvo za deset godina promijenilo, ali nitko ne želi istražiti tu rijetku pojavu. Usmjerili su se na režim, a ne žele razumjeti. A problem nije samo Milošević, već čitavo srpsko društvo čiji je on proizvod. Čitava je elita pristala uz njegov program koji je propast za Srbiju. Problem je jednostavan: društvo se ne može sučeliti sa svime što se dogodilo zadnjih godina. Srbiji bi trebalo nešto slično onome što se u ovom času događa u Hrvatskoj. Trebala bi uspostaviti povijesni kontinuitet s pozitivnim trenucima srpske povijesti: antifašizmom, liberalnim proeuropskim pokretima koji su, recimo usput, uvijek postojali u Srbiji. Kada se poziva na povijest, oporba upućuje Miloševića na doba Drugoga svjetskog rata, na četnike. Takvo je pozivanje nazadnjačko. U stvari, Srbija je danas napustila svoj san, svoje mitove kojima je Milošević oduzeo smisao. Sada Europa mora pomoći Srbiji da se obnovi i da se preobrazi."