NJ 28.VI.-FAZ-NJEMAČKA, FRANCUSKA, EU

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 28. VI. 2000. Zajednički temelj "Znakovito je što pokojni francuski predsjednik Mitterrand nije službeno posjetio Njemačku poslije ujedinjenja. Preokreti između 1989. i 1991. više se nisu uklapali u sliku svijeta tog političara koji je, unatoč službeno rado širenom dojmu, bio veliki taktičar ali nikakav vizionar. Čovjek velikih vizija nije ni njegov nasljednik Chirac. Ali nekadašnji šef neodegolističkog pokreta RPR uvijek je diobu Njemačke kao i njegov politički uzor De Gaulle držao neprirodnim stanjem. Stoga je kao jedan od malobrojnih francuskih političara - predsjednik Povjerenstva Delors bio je druga iznimka - od početka bezuvjetno pozdravljao ponovno ujedinjenje, znajući da će taj događaj iz temelja izmijeniti perspektive razvitka Europe. Kakvom on vidi tu perspektivu, predsjednik Chirac predočio je sada u velikom govoru pred njemačkim Bundestagom, govoru koji je najavljen kao odgovor na one predodžbe koje je privatnik Fischer razvio u berlinskom sveučilištu Humboldt. Diplomati i činovnici koji su već opterećeni napornim svakodnevnim poslovima u EU, imaju sada dodatnu zadaću analiziranja zajedništva i razlika između francuskog i njemačkog stajališta o Europi. Najprije se treba držati ovoga: stara njemačka predodžba o europskoj saveznoj državi, federaciji, i u Fischerovom je govoru o Europi na posljetku bila smještena iza obzora mogućega u dogledno vrijeme - više san ili želja nego cilj do kojega treba doći političkim sredstvima. Materijal s kojim politika mora raditi danas, sutra i preksutra, i Fischer je vidio u stvarnosti europskih nacionalnih država. Ta stvarnost za Francusku nije prepreka koju treba svladati, nego neoborivi temelj europskog razvitka. Ali i Chirac, u europskim pitanjima odlučni pragmatičar, uviđa da je iznad svemira nacionalnih država nastalo nešto što živi vlastitim životom i stoga, barem srednjeročno, treba ustav: Europska unija. Utoliko se mirno može reći da su se Berlin i Pariz presudno približili. Nijemci se opraštaju od ideala koji je možda bio primjeren staroj Europi šestorice, ali u uniji s 27 članova nema izgleda za ostvarenje. I Francuzi su uvidjeli da nacionalna država europskoga kroja na svjetskoj pozornici više ne može opstati sama, da je potrebno više od gole suradnje europskih država da bi od Europe učinili ono što žele: silu u političkim, gospodarskim i znanstvenim pitanjima. Time je, poslije godina zbunjenosti, opet nazočan temelj na kojemu mogu nastajati zajedničke inicijative. Vrh u Nici krajem godine treba biti iduća prigoda za dokazivanje da se njemačko-francuski motor opet pokrenuo. Berlin podupire francuski prioritet da se uredi 'ostatak' amsterdamskog ugovora. Chirac je udovoljio želji Njemačke da se prihvate daljnjih pitanja - ponajprije razgraničavanja ovlasti između Bruxellesa i nacionalnih država - kad bude dovršen nužni reformski program EU-a, pretpostavka širenja na Istok. Vidjet će se hoće li Francuska i Njemačka u Nici uspjeti pokrenuti neku vrstu projekta 'Budućnost Europe'. Ako uspiju, neće samo europska rasprava, nego i europski razvitak ući u novu fazu" - drži Guenther Nonnenmacher u uvodniku lista.