US 21.6. LAT: AM.ODANI TRANSATLANT.S.

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 21. VI. 2000. Europljanima treba prijateljsko uvjeravanje kako bi se osjećali sigurnima "Neobična je šutnja kojom je aktualna rasprava o američkom nacionalnom proturaketnom sustavu, nošena valom američke unutarnje politike, zaodjenula mogući utjecaj tog sustava na američke saveznike. Pritom valja jasno istaknuti da bi to pitanje moglo prouzročiti veliku krizu u transatlantskim odnosima. Saveznici smatraju da prijetnja koju bi spomenuti sustav trebao ukloniti - baš kao i sama tehnologija - nije dokazana te da Sjedinjene Države prenagljeno kreću u uspostavu državnog proturaketnog sustava iz unutarpolitičkih motiva, a ne u ime međunarodne stabilnosti. Nitko u Europi ne želi da bliskoistočni diktatori raketama gađaju europske gradove, a vjerojatnije je da će upravo oni - a ne američki - biti njihov cilj. Ipak, ocijenjeno je da je ta opasnost prilično mala. Budući da su manje od svojih američkih saveznika uvjereni u vrline tehnologije, Europljani također priželjkuju njezinu potpuniju provjeru. Ništa nije opasnije od oslanjanja na nedjelotvornu tehnologiju. Eventualno odbacivanje Sporazuma o zabrani proturaketnih sustava iz 1972. mora biti utemeljeno na jasnim i nepobitnim razlozima. Europljani brinu da bi Kinezi i ostali mogli iskoristiti američku uspostavu proturaketnog sustava kao izliku za povećavanje vlastitog raketnog arsenala kako bi sačuvali svoju sposobnost raketne osvete. Ipak, jasno je da će određeni oblik proturaketnog sustava biti uspostavljen te bi se trebalo pobrinuti da taj potez bude usklađen s načelom o koheziji zapadnoga saveza. Clintonova vlada nije bila pretjerano susretljiva kada je riječ o izvješćivanju europskih saveznika o razlozima za uspostavu državnoga proturaketnog sustava. Izvan Sjedinjenih Država navodnu opasnost u obliku Sjeverne Koreje smatraju neuvjerljivom budući da je riječ o tehnološki zaostaloj zemlji. Sudeći po međusobno podudarnim izvješćima europskih obavještajnih zajednica, Washington nije ponudio uvjerljiv dokaz da je ta prijetnja realna. Zato bi prva zadaća američke vlade trebala obuhvatiti opskrbljivanje američkih saveznika - možda posredstvom NATO-a - pouzdanim informacijama koje će poduprijeti tvrdnje o sjevernokorejskoj prijetnji. No, to neće biti dovoljno samo po sebi. Europljani, čije povijesno pamćenje seže dalje od pamćenja njihovih američkih partnera, sumnjaju u vojnu opravdanost obrambenih sustava. Amerikanci bi bili daleko uvjerljiviji kada bi uvođenje proturaketnog sustava prikazali kao dio opsežnije politike čiji je cilj sprječavanje širenja atomskog oružja, a ne kao značajan prodor američke politike. U težnji da ograniče širenje opasne tehnologije, zemlje svijeta godinama su se oslanjale na međunarodne mehanizme poput nedavno ažuriranog Sporazuma o zabrani širenja atomskog oružja iz 1968. i Mehanizma kontrole raketne tehnologije. Unatoč tomu, spomenute i ostale mehanizme treba prilagoditi tehnološkim i političkim trendovima, a Sjedinjene Države trebale bi izraziti odgovarajuću odlučnost. Takvim potezom uvjerile bi svijet da ozbiljno nastoje ojačati globalnu sigurnost a ne tek stvoriti čisto državni štit kao što upućuje sam izraz 'nacionalne' proturaketne obrane. Zato bi međunarodnoj zajednici trebalo predstaviti paket koji bi obuhvatio dva komplementarna elementa: obranu i programirano jačanje međunarodnih mehanizama za sprječavanje širenja atomskog oružja. Takav potez mogao bi približiti Europljane stajalištu njihova američkog saveznika i ojačao bi stabilnost poticanjem velikog broja država na suradnju u procesu smanjenja širenja raketnog naoružanja zahvaljujući višem stupnju djelotvornosti spomenutih mehanizama. Saveznici bi prihvatili bilo kakav potez koji bi proturaketni sustav pretvorio u praktičan pokušaj smanjenja konkretnih novih prijetnja. Ključ je fingirana proturaketna obrana čiji bi cilj bila zaštita oružanih snaga tijekom operacija u inozemstvu. Pretvaranje takvog projekta u glavnu komponentu američke politike pokazalo bi da nacionalna proturaketna obrana ni u kom slučaju neće biti izolirajući element za SAD već da će potaknuti Ameriku da bude nazočna u međunarodnim krizama gdje je njezina nazočnost od presudne važnosti. Svi europski saveznici čiji su vojnici angažirani u Bosni ili na Kosovu, čineći 60 posto međunarodnih snaga u toj regiji, bili bi oduševljeni prilikom da zaštite svoje oružane snage od prijetnje u obliku raketnog napadaja. Upravo bi na tom području Sjedinjene Države mogle korisno podijeliti tehnologiju sa svojim saveznicima, što bi bio umirujući znak njihove odanosti koheziji zapadnog saveza", zaključuje Guillaume Parmentier, ravnatelj Centra za Sjedinjene Države pri francuskom Institutu za međunarodne odnose u Parizu.